Rođena je 18. travnja 1960. u Bjelovaru. Djevojačko prezime je Kos. Djetinjstvo je provela u mjestu Tomaš kod Bjelovara. Nakon osnovne škole završila je gimnaziju,pedagoški smjer u Bjelovaru. Studirala je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Oko završetka njenog obrazovanja bilo je dosta nejasnoća u javnosti kojima je i sama doprinijela netočno navodeći dijelove svoje biografije u službenim dokumentima. Na kraju se, 2007. ispostavilo da je 1984. diplomirala komparativnu književnost na temi iz teatrologije kod profesorice Maje Hribar-Ožegović, međutim, filozofiju nije završila.
Na Pedagoškoj akademiji u Banja Luci je 1989. položila razliku predmeta i dobila titulu nastavnice. Radila je kao nastavnica hrvatskog i knjižničarka u I. Osnovnoj školi u Bjelovaru. Bavila se novinarstvom. Bila je među pokretačima prvog nezavisnog tjednika Bjelovarsko-bilogorske županije „Naše vrijeme“.
1990. aktivno se počela baviti politikom. Bila je jedan od osnivača HSLS-a u Bjelovaru. 1995. je izabrana za saborsku zastupnicu. Bila je potpredsjednica Komisije za utvrđivanje žrtava rata i poraća i član Odbora za obitelj, mladež i šport te Odbora za ratne veterane.
Dražen Budiša imenovao ju je u veljači 1998. predsjednicom Kluba zastupnika HSLS-a u Saboru, koji je u to vrijeme bio druga po snazi stranka u hrvatskom parlamentu s 12 zastupnika, dok je SDP imao 10. 2000. je ponovno izabrana za zastupnicu. Bila je na čelu Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Na 9. Saboru HSLS-a 20. svibnja te godine izabrana je za potpredsjednicu HSLS-a i zamjenica predsjednika stranke.
Slijedeće, 2001. godine pobijedila je na lokalnim izborima i postala gradonačelnica Bjelovara. Treći saborski mandat osvojila je i na izborima 2003. Tada je postala potpredsjednica Sabora. Bila je i na predsjedničkim izborima 2005. Osvojila je 2,68 posto glasova i ispala u prvom krugu. Ponovno je gradonačelnica Bjelovara 2005.
Na Veliku Gospu 2006. srušila se pred crkvom. Ležala je nepomična i bez svijesti 20 minuta na tlu. Dijagnosticiran joj je tumor na mozgu. Podvrgla se operaciji na zagrebačkom Rebru. Bio je benigan. Brzo se oporavila. Za vrijeme bolovanja uputila se na putovanje u Čile.
Nakon ponovnog ujedinjenja s Liberalnom strankom postala je predsjednica HSLS-a 2006. Tada je kazala kako „Hrvatska ne želi ni desne ni lijeve stranke, ne želi stranke koje se bore za bolju prošlost, nego žele istinu i realan razvojni program u poduzetništvu i gospodarstvu, ljudi žele da im se kaže kada će biti bolje“. Na izbore 2007. izišla je u koaliciji s HSS-om. Opet je osvojla saborski mandat. Njena stranka, kao i HSS, postali su koalicijski partneri u vladi Ive Sanadera. Dobila je mjesto potpredsjednice Vlade. Bavila se razminiranjem u Hrvatskoj. Nedugo potom odstupila je s mjesta gradonačelnice Bjelovara u korist svog zamjenika.
Iz tog vremena je afera s njenim suprugom Staškom koji se s njenim dolaskom u vladu zaposlio kao član Uprave tvrtke kćeri Croatia osiguranja na čijem čelu je bio HSLS-ov Hrvoje Vojković. Ona je tvrdila da je posao dobio preko natječaja na koji se nitko nije javio. Tvrdila je i da ne radi u Croatia osiguranju. 2012. su mediji objavili da je njen suprug sam sebi isplatio jubilarnu nagradu za dugogodišnji staž u CO-u, ali na to nije imao pravo jer nema 10 provedenih godina u tom poduzeću.
Nakon stranačkih razmirica, nije se u listopadu 2009. kandidirala za novi mandat na čelu HSLS-a. Naslijedio ju je Darinko Kosor. Nakon isteka dužnosti u vladi Jadranke Kosor krajem 2011. ne bavi se aktivno politikom. Sa suprugom Staškom ima sina Valentina. Na imovinskoj kartici su stajali podaci da zajedno sa suprugom ima kuću u Bjelovaru, manji stan u Zagrebu te apartman u Novom Vinodolskom. Redovito četvrtkom piše kolumne za list „Bjelovarac“.
