Hrvatski kazališni i filmski glumac i redatelj, dramatičar Filip Šovagović rođen je u Zagrebu, 13. rujna 1966. godine. Otac mu je bio proslavljeni glumac Fabijan Šovagović, a majka Maja je profesorica.
Ima i stariju sestru Anju, također glumicu. Kao klinac, prisjeća se, uopće nije znao što je gluma. Bilo mu je čudno tatu gledati na televiziji. Svoj prvi javni nastup, kad je u vrtiću odradio manekensku reviju, pamti kao veliku traumu.
- Bila je to prva revija za klince, a izaći pred tolike ljude bila mi je panika. Nakon toga, do srednje škole, izbjegavao sam bilo kakve nastupe - prisjeća se.
Išao je u glazbenu školu, svirao klasičnu gitaru. Ne sjeća se zašto je prestao, pretpostavlja stoga što mu se nije dalo u jutro dizati i ići u školu. Kao 15-godišnji klinac sanjao je o budućnosti rokera. Stalno je imao neke bendove, a prvi je osnovao u osmom osnovne.
- Danas imam 40 godina staža bavljenja glazbom, ali i dalje imam profesora gitare. Ne da me uči, nego da imam s kime svirati. Danas sviram s prof. Fadilom Abdulovom, koji me naučio neke Stefanovski-Tadić poteze. Imamo i bend - The Spatts - govori Filip.
U trećem razredu Klasične gimnazije Filip je prvi puta glumio u Antigoni, a godinu dana poslije i u Aululariji - Plaut. O studiju je, priznaje, počeo razmišljati zbog banalnosti, da bi tri mjeseca bio manje u vojsci. Više od studiranja u njegovim su ga ludim godinama i dalje zanimale gitara, rokeri i izlasci.
Pokušao je upisati Filozofski fakultet no kako na prijamnom nije prošao, upisao je Akademiju dramskih umjetnosti. Prijamni na Akademiji bio je drugi veliki stres u njegovom životu.
- Ne samo da sam došao kao sin Fabijana Šovagovića nego i kao kumče pokojnog Tomislava Durbešića. On je bio jedan od profesora i članova komisije. Prošao sam, dobio sam osam glasova 'za' i jedan 'protiv' - od Tomislava Durbešića - kaže.
Imao je osjećaj da pripada Akademiji i nikad se nije previše obazirao na tračeve da je tamo zbog slavnog oca. Do danas je snimio više od 40 filmova i igrao u desetak serija. Među ostalim, glumio je u filmu Ničija zemlja (2001.), koji je dobio Oscara, a 2005. bio je redatelj i scenarist filma Pušća Bistra. Iza njega je i poveći broj kazališnih uloga.
Glumu je studirao osam, a režiju pet godina. Ni jedno nije završio no nametnuo se kao glumac, redatelj, talentirani dramski pisac čiji su tekstovi nagrađivani i prevođeni na brojne jezike, a drame izvedene u više zemalja.
U kriznom razdoblju njegovog života, kad su novinske stupece punili tekstovi o njegovom bankrotu zbog 300 tisuća kuna duga bio je, kako je izjavljivao, u panici. Grčevito se htio izvući iz duga pa je radio kao glumac, redatelj, pisac, glazbenik, dramatičar, scenarist, producent, po sedam poslova istovremeno od kojih i danas živi.
Glazbe se nije ostavio pa je tako najstariji član glumačkog benda "Go-go Swing Orchestra". Broje 25 glazbenika i 12 solista, a Filip ni jedan njihov nastup nije propustio. Izvode američke standarde, a najavljuju i autorske pjesme.
Napisao je devet drama od kojih je "Cigla" osvojila nagradu Udruženja dramskih umjetnika za najbolji praizvedeni tekst te bila proglašena najboljom predstavom na Marulićevim danima.
Predstave prema njegovim tekstovima gostovale su, ali i postavljane na brojnim europskim festivalima.Kao redatelj i scenarist okušao se u trima kratkim filmovima: "Say no", "Drvo života", "Na travi" te kao koredatelj predstave "U očekivanju Godota" Samuela Becketta u zagrebačkom kazalištu &TD. Zadnji film "Visoka modna napetost" režirao je 2012. godine, a u njemu glumi i bivši predsjednik RH Stjepan Mesić.
