Doktor kemijskih znanosti i hrvatski političar iz redova HDZ-a Franjo Kajfež rođen je 15. listopada 1936. u Martijancu kraj Ludbrega. Umro je nakon duge i teške bolesti, sarkoma kostiju, 23. travnja 2004, i pokopan na zagebačkom Mirogoju. Unatoč siromaštvu u kojem je odrastao i zahvaljujući majci koja ga je radeći kao čistačica podigla na noge, godine 1959. diplomirao je na Kemijskom fakultetu u Zagrebu gdje je i doktorirao.
Dok je studirao radio je i noćne smjene kako bi završio fakultet. Napokon je 1964. godine uspio registrirati Apaurin, lijek danas poznat u cijelome svijetu, i tako je izašao iz siromaštva.
Ženio se pet puta i otac je pet kćeri. Mnogi ga pamte kao vlasnika četiri stoljeća staroga baroknog dvorca Miljana u Zagorskim Selima, spomenika kulture prve kategorije.
Bio je profesor na zagrebačkoj Kemijsko-tehnološkoj školi,od 1961. do 1971. direktor Instituta Tvornice lijekova u Novome Mestu, u Sloveniji Godine 1972. za inovacije je nagrađen nagradom Boris Kidrič.
Bio je direktor razvoja i istraživanja CRC-a u Švicarskoj od 1971 do 1979. Autor je 88 patenata i 150 znanstvenih radova i bivši član Newyorške akademije znanosti, Američkog kemijskog društva i Američkog farmaceutskog društva.[PHOTOS]
Utemeljio je 1998. u Zagorskim selima tvrtku za proizvodnju farmaceutskih pripravaka MILABO, bio njezin vlasnik i direktor. Aktivno je sudjelovao u stvaranju hrvatske države.
Dobitnik je više odlikovanja predsjednika Republike, koje mu je dodijelio dr. Franjo Tuđman - Reda kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, Reda Danice hrvatske s likom Nikole Tesle, Reda hrvatskog trolista, Spomenice Domovinskog rata i Spomenice Domovinske zahvalnosti.
Prvi hrvatski ministar gospodarstva bio je 1992. i 1993. i član Vijeća za strategiju razvitka Hrvatske 1992, a potom je 1993. imenovan prvim županom Krapinsko-zagorske županije i tu je dužnost obnašao do 1996. Nakon toga bio je od 1998. savjetnik za lokalnu upravu i samoupravu u Uredu predsjednika Republike, sve do 2000. godine.
Godine 1999. je član Vijeća za unutarnju politiku, nacionalnu sigurnost i oružane snage, Bio je na lokalnim izborima 2001. i nositelj stranačke liste HDZ-a na izborima za Općinsko vijeće Zagorska Sela.
Kad je već iza sebe imao četiri braka i troje djece, živio je u dvorcu Miljana, koji se prostire na 2460 četvornih metara i ima 8 luksuznih, 3 rustikalna salona te tri taverne, koji je kupio još za socijalizma, a potom obnovio. Spletom neobičnih okolnosti, došla mu je u svibnju 1988. u radni posjet Lada Szabo, po zvanju profesorica engleskog jezika i povijesti umjetnosti, zaposlenica u protokolu INE.
Markantni visoki 51-godišnjak i 21 godinu mlađa žena s propalim brakom i ponešto plemićkoga pedigrea, kako sama tvrdi, tri mjeseca poslije toga započeli su zajednički život. U dvorac se ta kći sanitarnog tehničara iz Škole narodnog zadravlja dr. Andrija Štampar, koji je radio za Svjetsku zdravstvenu organizaciju, a ona s njim 18 godina provela u Siriji, Libiji, Somaliji, Bangladešu i Indoneziji, uselila u Miljanun rujna 1988.
Tri godine kasnije vjenčali su se. Rodili su dvije kćeri, Alanu potom Francescu kojoj su krsni kumovi bili Franjo i Ankica Tuđman, njihovi česti gosti. Danas je Alani 22 godine i studira kiparstvo, a Francesci 20 godina i učenica je Upravno-birotehničke škole. Franjo i Lada, mađarsko-slovenskih korijena, živjeli su skupa 17 godina, dok ih njegova smrt nije razdvojila.
Nakon smrti, Lada Szabo Kajfež prodavala Miljanu za šest milijuna eura. Novac je trebala podijeliti na osam zakonitih nasljednika. Nakon pet godina pokušaja, Miljanu su prodali tvrtki Kamgrad objekti d.o.o. Dragutina Kamenskog, za 2,4 milijuna eura.
I građansku vilu u Alagovićevoj ulici u Zagrebu, koja je djelo poznatog arhitekta Stjepana Planića, koju je Franjo Kajfež kupio 1968., prodavala je za sedam milijuna eura. Kajfežovu tvrku Milabo Lada je zadržala je za sebe. Udala se poslije za Milana Krekovića, trgovca nekretninama iz Opatije.
