Ivan Franolić rođen je 6. prosinca 1948. u Krku. Diplomirani je ekonomist. Bio je saborski zastupnik u Vijeću udruženog rada od 1990. do 1992. s liste SKH-SDP. Njegov poduzetnički uspon vezuje se uz odluku riječkog gradonačelnika Slavka Linića iz 1992. kojom je lanac gradsih tržnica u Rijeci dao u petnaestogodišnju koncesiju njegovom privatnom poduzeću. Godišnja zarada riječkih tržnica procjenjuje se na oko pet milijuna eura.
Godinu dana prije isteka tog koncesijskog ugovora, Franolić je kapital iz Riječkih tržnica investirao u kupnju većinskih vlasničkih udjela u Jadran hotelima. U sklopu te hotelsko-ugostiteljske tvrtke su hoteli Neboder i Continental smješteni u samom centru Rijeke, zatim Park i Jadran, Almis u Kraljevici, Lucija u Kostreni, turističko naselje Oštro, hotelsko apartmansko naselje Uvala Scott te brojni restorani među kojima su i Zlatna Školjka kao i Vila Marina u Kostreni.
Tako je Franolić osim vlasnikom lanca riječkih tržnica postao i vlasnikom niza hotela i restorana. Sve su te nekretnine u njegovom vlasništvu. Zbog jedne od njih, Tržnice Zamet, policija je podigla prijavu protiv riječkog gradonačelnika Vojska Obersnela. Teretilo ga se da je koncesiju dao tržnici koja se nalazi na privatnom zemljištu u vlasništvu Ivana Franolića iako je grad tamo imao i svojih parcela. Iz gradskog proračuna u nju je uloženo 801.000 kuna kroz investicije u komunalnu infrastrukturu i gradnju platoa. Prijava je na kraju odbačena.
O navodnim sumnjivim poslovima između Grada i Tržnica prvi je 2001. progovorio pokojni Vladimir Bebić, bivši saborski zastupnik ali državne institucije tada na to nisu na vrijeme reagirale. Franolić je zbog tog koncesijskog ugovora bio predmet kriminalističke obrade 2007. Međutim, dvije i pol godine kasnije utvrđeno je da Franolić i Linić mogu mirno spavati jer su djela za koja ih se u istrazi teretilo otišla u zastaru.
Jedina žrtva tih afera postao je Doris Hrast, riječki državni odvjetnik kojega je njegov šef Mladen Bajić smijenio pod optužbom da je svojim nepostupanjem onemogućio kazneni progon.
Gradski vijećnik HDZ-a Hrvoje Bruić je 2010. kazao kako je vlasništvo tvrtke Tržnice nad zgradom tržnice na Belvederu „još jedan dokaz pogodovanja gradske vlasti ovoj tvrtki i njezinu vlasniku Ivanu Franoliću“. Burić je ustvrdio kako je nagodbom prepušteno vlasništvo nad tom povijesno i arhitektonski vrijednom građevinom iz 1933. Ističući kako je unatoč uvjeravanja da je smisao nagodbe Grada Rijeke i Tržnica da se vrijedne nekretnine vrate u vlasništvo Grada, primjer tržnice na Belvederu dokazuje suprotno.
Franolić se nakon duge sudske borbe domogao i PSC Lovorka, nekadašnjeg omladinskog naselja izgrađenog u radnim akcijama. Franolićev poslovni partner u Tržnicama Rijeka a poslije i u Jadran hotelima bio je Damir Vrhovnik, bivši vlasnik brodogradilišta Viktor Lenac kojeg se također povezuje sa SDP-om. Njegova supruga Vesna Vrhovnik posjedovala je 10 posto dionica u Tržnicama Rijeka gdje je bila i članica Nadzornog odbora. Vrhovnika neki drže mozgom te operacije koja je Franolića učinila bogatašem. U to vrijeme ih je vezalo blisko prijateljstvo.[PHOTOS]
Zanimljivost koncesijskog ugovora između Grada i Tržnica je i u tome da su one nastavljale obavljati svoju djelatnost u objektima Grada ali rasterećene troškova održavanja. Ti su se rashodi dodatno smanjili nakon što je gradska uprava spomenute objekte proglasila „štićenim spomenicima kulture“, što je dodatno opteretilo proračunska izdavanja za održavanje tržnica.
Problem su u Rijeci postale i male, kvartovske tržnice. I one su ustupljene Franoliću i posluju u prostorima kojima je on vlasnik iako Zakon o obavljanju komunalnih djelatnosti nalaže da se tržna djelatnost može obavljati samo u objektima koje su vlasništvo lokalne uprave.
Ivan Franolić se ne ne osvrće na te moguće nezakonitosti. Linić i Obersnel svako izražavanje sumnje u vezi s koncesijskim ugovorima proglašavaju politički motiviranim napadom. Iz državnog odvjetništva pak tvrde kako se eventualno procesuiranje više ne može dogoditi jer je sve ranije moguće nezakonite radnje prekrila zastara. Franolić se ne pojavljuje u javnosti, ne daje intervjue i živi povučeno. Njegova imovina procjenjuje se na 50 milijuna eura.
