Hrvatski filmski redatelj Jakov Sedlar rođen je u Splitu, 6. studenog 1952. od majke Mare i oca Nikole. Kao mladić bio je vratar zagrebačke Mladosti i reprezentacije SFR Jugoslavije u vaterpolu. Vaterpolsku kapicu okačio je o klin sredinom osamdesetih godina prošloga stoljeća. Rekao je da je to napravio jer su ga prisiljavali da karijeru nastavi u beogradskom Partizanu, na što nije htio pristati.
Nakon vaterpola počeo se baviti filmom i teatrom. Diplomirao je filozofiju i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i kazališnu i filmsku režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Režiju je upisao iste godine kada i njegova bliska prijateljica Ena Begović glumu. Zajedno su kasnije napravili jedanaest kazališnih predstava i tri igrana filma. Uloga u Sedlarovom Četveroredu je posljednja Enina filmska uloga.
U zagrebačkom je Dramskom kazalištu Gavella Sedlar je postavio "Bent", prvu predstavu s gay-tematikom u Hrvatskoj. Režirao je dokumentarne filmove o naivnim slikarima i sakralnoj umjetnosti, a onda se okušao i na igranom filmu. Debitirao je melodramom s tematikom umiranja "U sredini mojih dana "(1988.), s dokumentarističkim prizorima hodočašća Gospi u Međugorju.
U kratkometražnim filmovima debitira s "Hvaljen budi… "(1980.) o Ivanu Večenaju i "Mijo" (1983.) o Miji Kovačiću. Vrlo mu je zapažena kompilacija filmskih zapisâ zagrebačkih pionira sedme umjetnosti "Jeste li bili u Zagrebu gospodine Lumiére "(1985.), Nakon toga slijede dokumentarni filmovi "Lijepa naša" (1987.), "Sakralna umjetnost u Hrvata" (1989.) te "Hrvatska naivna umjetnost" (1990.).
Redatelj je nekolicine filmova koji su izazvali kontroverze u javnosti. Film "Gospa" (1995.) snimljen u hrvatsko-američkoj produkciji vezan je uz događanje oko međugorskih ukazanja. Glavnu ulogu u filmu je igrao američki glumac Martin Sheen.
Režirao je biografski film o Franji Tuđmanu koji je izazvao buru u javnosti zbog nekih teza vezanih za Domovinski rat. To je bio prvi biografski film o Tuđmanu koji je snimljen još za Tuđmanova života, 1997. godine.
Uoči samih parlamentrnih izbora na HRT-u je prikazan prvi dio njegovog filma "Četverored" (2000.) u kojem opisuje pokolj na Bleiburgu i križnim putevima i događajima u vezi s tim.
Kritičarima lijeve provenijencije nije drag, njegove filmove većinom ocjenjuju kao promašaje, ali se Sedlar na njihovo mišljenje ne obazire. - Mnogo mi je važnije da se moji filmovi prikazuju na svjetskim festivalima i TV postajama - odgovorio im je jednom.
Svjetskoj i hrvatskoj javnosti, osim kao kazališni i filmski redatelj, poznat je i kao veliki pronositelj hrvatske kulture i povijesti u svijetu.
Značajan je njegov rad s hrvatskim emigrantima u Americi, naročito tijekom obnašanja dužnosti atašea za kulturu Generalnog konzulata Republike Hrvatske u New Yorku (1990.). Kao ravnatelj Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu (1991.) režirao je 24 kazališne predstave. Organizirao je brojne kazališne predstave za hrvatsku emigraciju u inozemstvu (Europa, SAD, Kanada, Južnoafrička Republika, Australija i Novi Zeland). Zadnja predstava "Tko želi ubiti Juliju Timošenko?" prva je hrvatska predstava koja se od 1. do 25. kolvozoa 2013. igrala na uglednom festivalu Fringe u Edinburghu. O bivšoj ukrajinskoj premijerki Sedlar je već napravio dva dokumentarca. Redateljski potpisuje i dokumentarac "Pavelić bez maske", o poglavniku NDH Anti Paveliću. Premijera filma bila je u Tel Avivu.
Jakov Sedlar bio je u braku s akademskom kiparicom Ninom Er Gott s kojom ima troje djece: sina Dominika te kćeri Mariju i Emily. Od početka 90-ih u sretnoj je vezi s balerinom Almirom Osmanović. - Promatrao sam je sa strane na novogodišnjem tulumu, pokušavajući se prisjetiti kako se pleše dvokorak. Iako nisam osobit plesač, ohrabrio sam se primabalerinu pozvati na plesni podij – priznao je redatelj.
Često je surađivao sa sinom Dominikom. Zajedno su režirali nekoliko filmova poput “Hrvatske more” i Milosti mora”.
