Jasmin Stavros, pravog imena Milo Vasić, rođen je u Splitu, 1. studenog 1954. godine. Iako mu je pokojni otac bio glazbenik, kao i djed i brat, a majka pjevala u HNK Split, Stavros je kao dječak želio biti nogometaš.
- Htio sam igrati za Hajduk. Svakom djetetu iz Splita to je vječiti san. Otac me je na silu natjerao da učim svirati klavir, a nogomet i klavir ne idu zajedno - prisjeća se Stavros.
Završio je osnovnu glazbenu školu (klavir) i srednju glazbenu školu (kontrabas). Dvije godine išao je na satove solo pjevanja. Od dvanaeste godine svira bubnjeve, a već s 15 godina profesionalno svira u brojnim splitskim sastavima: Delfini, Mladi batali (današnji Magazin), grupi More. Njegovi profesionalni nastupi počeli su 1968. godine. Svirao je u hotelu Solaris s bendom Aquarius, a istovremeno još išao u glazbenu školu. Svaku je večer autobusom putovao do Šibenika. Ujutro je išao u jednu školu, poslije podne u drugu, a navečer bi svirao do kasno u noć. Godine 1971. splitski Delfini pozvali su ga da svira s njima. S nepunih 19 godina s Delfinima je odlazio na šestomjesečne turneje po ondašnjem SSSR-u.
1978. počinje raditi kao studijski bubnjar u Jugotonu (današnja Croatia Records). Bio je jedan od najtraženijih bubnjara u bivšoj Jugoslaviji. Surađivao je s Josipom Lisac, Arsenom Dedićem, Mišom Kovačem, Ivicom Šerfezijem itd. Četiri godine svirao je klasičnu glazbu, udaraljke u splitskom HNK. Dirigirali su mu Šutej, Bareza, Papandopulo... Što se bubnja tiče, priznaje, ljubav je pukla 2000. godine.
Sa suprugom Žarkom vjenčao se 1976. godine. Ugledao ju je u tri po podne ipsred crkve i rekao sebi "To je žena kojom se moram oženiti". Ona ga nije ni pogledala. Do nje je uspio doći preko svoje rođakinje.
Najveći financijski uspjeh mu je donijela pjesma Đuli, koju je snimio s Danijelom Popovićem. 80-ih godina je otišao u Ameriku, gdje se zadržao dvije godine i završio privatnu jazz akademiju Stanley Spector u New Yorku. Kao jedan od najboljih studenata i zapravo najbolji student iz Europe dobio je 1982. godine zelenu kartu za boravak u Americi. U tom je trenutku već imao ženu i dvoje djece zbog kojih se ipak odlučio vratiti u domovinu.
Osim po svojim pjesmama Jasmin Stavros poznat je i kao strastveni ribolovac i skijaš. Šest mjeseci provodi na Korčuli, a ostatak godine u Zagrebu i zaseoku Kupeč dol kod Svete Jane. Njegov sin Milo također je vrhunski bubnjar. Bio je nekoliko godina u Grazu na jazz akademiji i par godina u Americi. Bavi se i produciranjem, aranžiranjem, skladanjem. Mlađi sin Krešimir jedno vrijeme bavio se trgovinom, odrađivao je sve popratne poslove, od lijepljenja plakata do organizacije koncerata.
Stavros i Žarka željeli su posvojiti djevojčicu Lidiju iz dječjeg doma u Nazorovoj. Godinama je djevojčica pridruženi član njihove obitelji, koja brine da joj ništa ne nedostaje. Odbili su ih riječima da su prestari za posvajanje.
- Zakon je takav i preostaje nam jedino ovaj način da tu djecu, i Lidiju, pomažemo i brinemo se o njima. Lidija je dio naše obitelji i tako će biti sve dok smo živi – govori.
Veliki je vjernik i humanitarac. Tijekom Domovinskog rata održao je preko 500 humanitarnih koncerata. Danas redovito odlazi na duhovne obnove i trudi se živjeti ponizno. Djed je malom Milu, kojeg je sin Milo dobio u braku s novinarkom Anom Miščević.
