Rođen je 5. listopada 1942. u Splitu. Njegov otac Stjepko porijeklom je iz Selaca s otoka Brača. Majka Marija mu je iz Vranjica. Očeva obitelj bila je emigrirala u Ameriku, ali se njegov otac s roditeljima vratio. Boksao je, natjecao se u plesu, bio je aktivan u Hajduku. Don Frane Bulić, utemeljitelj hrvatske arhitekture, bio je brat njegova pradjeda.
Osnovnu školu i srednju, Klasičnu gimnaziju, pohađao je u Splitu. Završio je nižu glazbenu školu (6 razreda) „Josip Hatze“. Pjevati je počeo krajem 1959. na maturalnim zabavama. Osvojio je prvu nagradu na natjecanju „Prvi pljesak“. Nedjeljom je pjevao u domu JNA.
1961. upisao se na Arhitektonski fakultet u Zagrebu. Nastupa kao pjevač u Studentskom centru i u Neboderu. Pisao je stihove i skladao glazbu za brojne pjesme koje su izvođene na mnogim festivalima.
1962. je postao član Društva hrvatskih skladatelja. Diplomirao je 1967. nakon čega prestaje s aktivnim pjevanjem i sviranjem, ali povremeno sklada ozbiljne komade za klavir i piše stihove.
Prvo zaposlenje imao je 1968. u združenom poduzeću Union-turist Dalmacija. Od 1970. do 1972. bio je tajnik Društva arhitekata Splita. U Industrijskom projektnom zavodu zaposlio se 1972. Završio je poslijediplomski studij „Zaštita i revitalizacija graditeljskog naslijeđa“ 1976. i 1977.
Za projekt hotela „Kaktus“ u Supetru dobio je 1977. nagradu „Vladimir Nazor“. Od 1978. do 1981. bio je predsjednik Urbanističkog društva Splita. 1990. je direktor i odgovorni projektant „Koteks inženjeringa“.
1993. je osnovao vlastiti arhitektonski studio „Studio R“. Kaže da arhitekti i tehničari kod njega rade u dobroj atmosferi. U studiju se kuha i svi zaposleni objeduju zajedno. U početku je on kuhao i učio druge a sada to rade mlađi. Mnogi im svraćaju na objed, od poslovnih partnera do veleposlanika. U studiju je i sintesajzer na kojem ponekad nešto zasvira. Projektirao je više od 700 naslova.
Od 2004. predsjednik je vladinog Savjeta prostornog uređenja RH. Zbog prijateljstva s tadašnjim hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom ušao je u politiku. Učlanio se u HDZ, postao je najprije dopredsjednik splitskog HDZ-a a nakon parlamentarnih izbora 2007. je izabran za saborskog zastupnika. Bio je član saborskog Odbora za vanjsku politiku te Odbora za prostorno uređenje i planiranje.
Nakon Sanaderovog odlaska iz politike, i kasnijih optužbi za korupciju, ostao je uz njega. Novinarima je rekao kako mu je Sanader, kad ga je direktno upitao o mogućoj povezanosti s nečim od onoga za što ga terete doslovce odgovorio: „Ne da mi ne mogu ništa naći, već ni nemaju što“. Sa svojom imovinom, kao i Luka Bebić, jamčio je sudu da će se Sanader, ukoliko ga se pusti da se brani sa slobode, redovno javljati na ročišta.
U vrijeme Jadranke Kosor, bili su ga izbacili iz HDZ-a, ali ga je Časni sud te stranke ponovno vratio. Novo vodstvo stranke nije ga angažiralo na visokim dužnostima. 2012. je objavio knjigu „Uprknuće“, zbirku satiričkih tekstova o svojim saborskim danima.
2001. je objavio knjigu kolumni koje je obavljivao u novinama „Što mi bi godinama“. Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman odlikovao ga je 1997. Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
U braku sa suprugom Đankom ima troje djece. Kći Ana Maria je novinarka, druga kćer Dijana je akademska kiparica a sin Stjepko je grafički dizajner. Ima petero unučadi. Autor je izjave kako nam je „Sanadera sam Bog poslao u Hrvatsku“.
