Tih, miran ali i vrlo odlučan kada osjeti da to treba biti. Tako nekadašnji kolege sa studija opisuju Josipa Bozanića. U prilog tom stavu daju dvije njegove izjave. Prvu s božićne propovijedi iz 1997. „Na djelu je grijeh struktura što su ih omogućili zakoni i propisi kojima prvotni cilj nije bio opće dobro čovjeka i zajednice“, čime je dao možda najizravniju kritiku tadašnjih društvenih zbivanja koju je poslije često ponavljala oporba u borbi protiv tadašnje vlasti.
Druga datira iz prosinca 2012. „Politička vlast koja, zanemarujući temeljne antropološke istine, pokušava riješiti društvene probleme, neophodno će dovesti do razaranja čovjeka i nesreće za Hrvatsku“, poručio je, pak, kardinal na Božić prošle godine, sažimajući u toj rečenici pogled Crkve prema potezima aktualne vlasti u vezi s nametanjem određenih ideoloških obrazaca cijelom društvu.
Rođen je 20. ožujka 1949. na Sušaku u Rijeci. Bio je prvo dijete Ivana i Dinke rođene Valković. Ima još dva brata i sestru. Brat Antun je također svećenik. Njegova obitelj živjela je u Vrbniku na otoku Krku gdje je završio osnovnu školu. Potom odlazi u sjemenište u Pazin gdje pohađa klasičnu gimnaziju. Praznike provodi kod kuće.
Preko ljeta je jedan mjesec redovito radio u jednoj knjižnici u Njemačkoj. Tako je zarađivao za džeparac i učio njemački. U školi je većinu vremena provodio uz knjigu. Nije imao dara za sport i pjevanje.
Bio je zadovoljan životnim pozivom. Po prirodi je „knjiški“ tip ali druželjubiv i spreman za razgovor. Nakon položene mature, upisuje Teološki fakultet u Rijeci. Zadnju godinu pohađa u Zagrebu. U diplomskom radu bavio se djelom biskupa Antuna Mahnića. Potom služi vojni rok u Peći na Kosovu. Po povratku zaređen je za svećenika na Krku 1975. godine. Zatim slijedi pastoralni rad. Najprije je bio kapelan na Malom Lošinju, dok je na Velom Lošinju zamjenik župnika. Od nadređenih stalno dobija dobre ocjene i preporuke.
Tako 1979. odlazi u Rim u Hrvatski papinski zavod Svetog Jeronima gdje ostaje sedam godina. Studira dogmatiku na Gregorijani i crkveno pravo na Lateranskom sveučilištu.
ako ima ponude da ostane u Kongregaciji za kler u Rimu, prema vlastitoj želji vraća se u Hrvatsku gdje brzo napreduje u crkvenoj hijerarhiji. Po povratku 1986. postaje župni vikar na Krku, zatim kancelar Biskupskog ordinarijata a 1987. već je generalni i sudski vikar krčke biskupije. Predaje i na Teološkom fakultetu u Rijeci. 10. lipnja 1989. zaređen je za biskupa, čime je s 40 godina bio jedan od najmlađih biskupa u Europi.
Nakon hrvatske neovisnosi, postaje najprije član a potom i predsjednik povjerenstva za izradu međudržavnih ugovora između Svete Stolice i Hrvatske. Kada su nacrti tih ugovora bili gotovi Bozanić ih je nazvao „ostvarenjem slobodne Crkve u slobodnoj državi“. Papa Ivan Pavao II imenuje ga 5. srpnja 2007. za zagrebačkog nadbiskupa, gdje je naslijedio kardinala Franju Kuharića, koji je tri godine ranije bio stekao uvjete za mirovinu.
Bozanić je 2003. imenovan kardinalom. Sudjelovao je na rimskim konkavama u izboru dvojice papa, Benedikta XVI. i pape Franje. Vjeran je Vatikanu. Potvrđuje to njegov stav u sporu o vlasništvu župe Dajla u Istri.
Bozanić je, nasuprot tamošnjem biskupu Milovanu, odmah podržao stajališta papinih administratora, koji su tražili povrat te imovine koja je bila u vlasništvu porečko-pulske biskupije talijanskim benediktincima, zbog čega je jedno vrijeme bio ošto kritiziran u hrvatskim medijima.
Bozanićev predak u daljnjem koljenu, Bartol, bio je krčki biskup u 19. stoljeću. Zaslužan je za očuvanje glagoljice i hrvatskog jezika.
