Rođen je 11. veljače 1929. u Preku na otoku Ugljanu. Završio je Pravni fakultet, magistrirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Bio je u partizanima. Kao sudionik Hrvatskog proljeća nakon njegova sloma u Karađorđevu, proganjan je. Ostao je bez posla.
Jedan je od osnivača Hrvatske demokratske zajednice. Na Izvršnom odboru Središnjice HDZ-a 13. Siječnja 1991. Predložio je osnivanje Narodne zaštite. Cilj je bio pružiti „neoružani i ukupni otpor u Hrvatskoj“ te je stoga predložio „legalno organiziranje Narodne zaštite na osnovu dobrovoljnosti i samoorganizacije građana“. Nakon što su državna tijela donijela odluku o ustroju te organizacije postao je prvi zapovjednik Narodne zaštite grada Zagreba 1991.
Bio je saborski zastupnik u dva mandata, od 1992. do 2000. godine. Bio je član Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, Odbora za pomorstvo, promet i veze, Odbora za obilježavanje 50. obljetnice pobjede antifašističke koalicije u Europi i svijetu te predsjednik Mandatno-imunitetne komisije od 1995. do 2000.[PHOTOS]
Na Općem saboru HDZ-a u travnju 2000. Izabran je za predsjednika Visokog časnog suda. Zajedno sa Zdravkom Dizdarom suautor je knjige „Hrvatska borba za opstojnost 1918. – 1998.“. Nositelj je brojnih visokih državnih odličja.
Sa suprugom Ljerkom Kujundžić imao je troje djece. Umro je u Zagrebu 9. kolovoza 2001. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.
