Hrvatski književnik Nedjeljko Fabrio rođen je u Splitu 14. studenog 1937. Godine od majke Line i oca Ivana koji je bio inženjer brodogradnje. Roditelji njegove majke bili su Talijani koji su u 19. stoljeću brodom iz Puglie došli u Split.
Kao dječak Nedjeljko je svjedočio važnim povijesnim događajima, od talijanske okupacije do oslobođenja Splita. Pamti kolone tenkova, zastava i crteža Staljina, Churchilla i Tita s kojima su komunisti ulazili u Split.
U Rijeku se doselio kao desetogodišnjak, jer je otac bio premješten dekretom. Budući da je bio stručnjak za vađenje brodova, izvadio iz mora brod koji će se kasnije zvati „Galeb“ te ga restaurirao.
Do svoje 20. Živio je u Rijeci, ali je često putova s ocem koji je imao međunarodnu propusnicu. Bio je svjedok bijega ljudi od komunističkog uređenja.
Na pisanje su ga nagnale kaotične slike postratne Rijeke: egzodus Talijana.
Kao mladić je posjećivao rođake u Trstu gdje je obilazio knjižare i antikvarijate. Čitao je uglavnom autore koji su se bavili Istrom, Rijekom, kvarnerskim otocima i Trstom.
Jednom su ga, po povratku iz Trsta, zaustavili na granici te mu oduzeli knjigu s antikomunističkim sadržajem, prepunu karikatura Tita i partizana. Fabria su dva sata ispitivali.
Diplomirao je talijanski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Sudjelovao je u studentskom pokretu za vrijeme Hrvatskog proljeća i to razdoblje smatra najljepšim danima mladosti.
U Rijeci je 1970. pokrenuo mjesečnik "Kamov" s kojim je promicao „kulturnu kroatizaciju Hrvatske“, što je skupo platio. Morao je napustiti Rijeku. Otišao je u Zagreb gdje se zaposlio kao urednik u Dramskom programu Televizije Zagreb. Pomogli su mu redatelj Danijel Marušić i uredniku kulture Hrvoje Juračić.
1971. u Zadru je izvedena njegova drama "Čujete li svinje kako rokću u ljetnikovcu naših gospara?". Međutim, predstava se komunistima nije svidjela.
Ugašena je nakon samo četiri izvedbe. S repertoara su skinute sve Fabriove predstave. Okrenuo se pisanju obiteljskih romana, trilogiji koju čine "Vježbanje života", "Berenikina kosa" i "Triemeron". Tema romana su hrvatsko-talijanske odnose u Rijeci, Istri i Dalmaciji.
Osim tih romana, u njegovu opusu važni su roman "Smrt Vronskog", koji se tiče i Domovinskog rata. Neki kritičari roman su dočekali na nož, dok su ga drugi slavili.
U Rijeci su mu postavljene gotovo sve drame, a teatarski vrhunac je doživio 1989. kad je roman "Vježbanje života" postavljen na scenu riječkoga HNK gdje je doživio ovacije. Sebe smatra "riječkim piscem u egzilu".
Autor je brojnih eseja, pripovjesti, romana i drama.
Za svoj rad Nedjeljko Fabrio dobio je mnoge nagrade među kojima su i "Ksaver Šandor Đalski", "Miroslav Krleža", "Vladimir Nazor" i Nagrada za životno djelo grada Rijeke te međunarodne "Bethlen Gábor Alapítvány" 1993. u Budimpešti za promicanje suživota u Europi, Herderovu nagrada 2002. u Beču i "Stella solidarieta Italiana" u Rimu.
Fabrio je bio dramaturg u Narodnom kazalištu "Ivana Zajca", urednik u Dramskom programu Televizije i Radio-Zagreba, profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Danas živi i radi u Zagrebu. Redovni je član HAZU i dopredsjednik MH u Zagrebu. Bio je predsjednik DHK, član Društva hrvatskih književnih prevoditelja, kazališnih kritičara i teatrologa. Piše i objavljuje glazbene kronike i kritike.
U braku je sa suprugom Nevenkom s kojom ima kćer Arielu, a djed je i dvjema unukama Sari i Nori.
