Otvorio je prvu benzinsku postaju u bivšoj Jugoslaviji, u Brčkom 1987. godine. „Kad sam ja to učinio, nitko drugi se to nije usudio ni pomisliti, a kamo li napraviti“, rekao je Antunović kojega od tada prati nadimak „kralj nafte“.
Rođen je 20. Prosinca 1943. u selu Ulice pored Brčkog kao sedmo od osmero djece upravitelja poljoprivredne zadruge. Završio je srednju školu za građevinskog tehničara. Za svoju obitelj kaže da „nije živjela siromašno, nego skromno“. Čim se oženio s 23 godine, zajedno sa suprugom krenuo je u „gastarbajtere“, u Beč. Nije radio u građevinarstvu nego je bio vozač u jednoj prijevozničkoj tvrtki. Maštao je o poslu s vlastitim kamionom.
Nakon godinu dana preselio se u Njemačku. Izabran je za sindikalnog predstavnika radnika iz bivše Jugoslavije. Putujući tom zemljom po sindikalnim sastancima, tražio je priliku za vlastiti posao. Sredinom šezdesetih otvorio je prvu tvrtku, bavio se trgovinom. 1968. kupio je autobus kojim je svoje dojučerašnje kolege vozio kućio na odmor u Brčko i vraćao ih na posao u Njemačku. „Sam sam vozio, a kako nije bilo autocesta, znao sam voziti i po 24 sata u jednom smjeru i odmah se vraćati“, navodi Antunović to kao primjer svoje upornosti.
U Njemačkoj je trgovao, a u tadašnjoj Jugoslaviji okrenuo se građevinarstvu. Stjecaj okolnosti doveo ga je do tadašnjeg predsjednika slavonske općine Orahovica a kasnijeg hrvatskog predsjednika Stipe Mesića.
Bageri i kamioni koje je kupio u to vrijeme nisu se mogli lako registrirati, pa su obrtnici lutali od mjesta do mjesta kako bi našli općinu koja ih je voljna prihvatiti. Zahvaljujući Mesiću u Orahovici se to moglo učiniti, kaže Antunović naglašavajući kako je tada na sebe registrirao jedan kamion, bager na ženu, a ostale kamione na vozače koji su radili za njega. Od tada traje i njihovo prijateljstvo, pa ne iznenađuje što je Antunović bio jedan od najvećih financijera Mesićevih predsjedničkih kampanja.
Ideja o benzinskoj crpki pala mu je na pamet dok je jedne nedjelje pio kavu u Beču.
Ništa nije radilo, samo benzinska, kaže te mu je sinulo da dok drugi odmaraju crpka zarađuje 365 dana u godini. Prvu benzinsku otvorio je u Austriji. Ušao je u partnerstvo s vlasnikom jedne uhodane postaje kako bi izučio taj zanat. Potom kroz „rupu u zakonu“, otvara i benzinsku u Brčkom. Nakon što su mu srpske snage spalile kuću za koju tvrdi da je bila “najljepšta u bivšoj Jugoslaviji“ s bazenom i solarnim pločama, benzinsku je 1992. otvorio u Hrvatskoj, u Sesvetskom Kraljevcu. Pored nje je napravio hotel. Slijedeće godine kupio je i tvornicu namještaja.
Prije nekoliko godina u Zagrebu je sagradio luksuzni hotel i trgovačko-poslovni centar „Antunović“.
Danas u Hrvatskoj ima dvije tvrtke, dvije u BiH, te po jednu u Beču, Muenchenu i Delawareu (SAD). Njihova glavna djelatnost je trgovina naftnim derivatima i ugostiteljstvo. U BiH drži oko deset posto tržišta nafte, u
Hrvatskoj je taj postotak znatno manji. Prema njegovim riječima, sva poduzeća u njegovu vlasništvu u više država prave godišnji promet od oko 500 milijuna eura.
„Bavljenje naftom uvijek donosi dobar profit. Povremeno naiđe kriza, ali slijedi razdoblje kad se sve to nadoknadi“, rekao je Antunović dometnuvši kako će se sve više okretati ugostiteljstvu.
Benzinska kada se napravi ima rok trajanja od 10 do 20 godina, a hotel od 100 do 200, pa drži da je to posao budućnosti. Kaže da je najteže zaraditi u proizvodnji. U te djelatnosti je ušao, nije puno zaradio, ali nije ni izgubio. To može zahvaliti tome što, kako rado ističe, rođen pod srednom zvijezdom. Nijedan posao koji je počeo, nije propao, a nijedna njegova tvrtka nijedan dan nije bila u blokadi.
Sva njegova djeca, sin i dvije kćeri , rade u njegovoj tvrtki. U sinu Tomislavu vidi nasljednika koji će „ono što je on napravio još više unaprijediti“. U tvrtki je sve pod njegovim nadzorom, želi imati kontrolu nad svim.
Proglašavan je za najboljeg menadžera i u Hrvatskoj i u BiH. Obnaša niz društvenih funkcija u gospodarskim udruženjima i organizacijama, ali nije član niti jedne političke stranke niti se bavi politikom.
Nedavno se njegovo ime pojavilo i na stranicama Crne kronike kada su u policijskoj istrazi o elitnoj prostituciji dvije dame ustvrdile kako im je „vlasnik hotela Antunović bio jedan od češćih klijenata“.
