Sudac Ustavnog suda u prvom mandatu od njegova osnivanja 1991. godine, Vojislav Kučeković, sudačku karijeru započeo je kao sudac te predsjednik Općinskog suda u rodnoj Koprivnici. Diplomu Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu stekao je 1956. godine, u dobi od 26 godina.
Iz područja kaznenog prava magistrirao je 1971. godine. Bio je podsekretar u Republičkom sekretarijatu za pravosuđe i upravu SR Hrvatske, a od 1982. godine sudac Vrhovnog suda SR Hrvatske. Kučeković je od 1979. bio zamjenik glavnog i odgovornog urednika časopisa za pravnu teoriju i praksu Zakonitost (do 1993. Naša zakonitost). Do 1990. u Vrhovnom sudu SRH bio je predsjednika Upravnog odjela. U Ustavnom sudu Republike Hrvatske sudačku dužnost obnašao je do 1999. godine, odnosno do kraja osmogodišnjeg mandata.
Nakon proglašnje Nezavisne države Hrvatske početkom Drugog svjetskog rata, kada je Vojislavu bilo jedanaest godina, Kučekovići su odvedeni u logor u Bjelovaru. Desetak dana kasnije protjerani su u Srbiju. Obitelj se u Koprivnicu vratila po završetku rata pa je Vojislav tu upisao peti razred gimnazije.
Bio je odličan učenik, član partije, omladinski rukovoditelj. Iz područnog komiteta u Bjelovaru 1949. godine dobio je obavijest da se mora upisati u novinarsko-diplomatsku visoku školu u Beogradu, iako je već bio položio položio prijamni ispit na Fakultetu za brodogradnju u Zagrebu. Kasnije je objasnio da je zbog straha da ga ne proglase informbiroovcem i pošalju na Goli Otok između Zagreba i Beograda odabrao ovaj potonji grad.
No, nije bilo jednostavno – nakon druge godine studija označen je kao prozapadno orijentiran. A kada je 1952. godine završio treću godinu, visoka diplomatska škola je ukinuta. Partijska organizacija u školi bila je raspušrena, svi su prestali biti članovi partije, uslijedila su uhićenja, a neki su poslani na Goli otok. Bez ikakvog službenog obrazloženja u partiju više nije primljen.
Vojsilav Kučeković se zatim vratio u Zagreb gdje je upisao izvanredni studij prava i tako otišao u "pravne vode". U sudačkoj karijeri u Vrhovnom sudu na stol su mu 1983. i 1984. godine dolazile i osuđujuće presude zbog verbalnog delikta - pjevanja tzv. nacionalističkih pjesama poput "Ustani bane", "Vila Velebita"...
U to doba Vrhovni sud nije mogao prinačiti već samo ukinuti ili potvrditi odluku donesenu na nižem sudu. Stoga je Vrhovni sud ukinuo osuđujuće presude i u sudsku praksu uveo da pjevanje pjesama s naglašenim nacionalnim nabojem nije prekršajno djelo, odnosno povreda reda i mira. Zbog politike koju je vodio Kučeković kaže da je za komuniste bio problematičan, a za nacionaliste neprihvatljiv.
Vojislav Kučeković zalagao se za višestranačje, o čemu se očitovao i na jednom sastanku potkraj 1989. godine kod predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske Ive Latina, gdje je odabrano društvo komentiralo odluku Upravnog suda koji nije dopustio formiranje političke stranke, HSLS-a. Kučeković je kasnije prepričavajući taj sastanak izjavio da su jedino on i predsjednik Ustavnog suda u zakonskim okvirima iznašli riješenje kako višestranačje može proći. Kučeković je kasnije imenovan članom komisije koja je predlagala i trebala izraditi nacrt Zakona o izborima prema kojemu su 1990.godine izbori i omogućeni.[PHOTOS]
U listopadu 1990. godine, nakon prvih nereda i pobune Srba u Hrvatskoj, Kučeković, koji je za sebe i obitelj kazao da su apsolutno politički Hrvati, a podrijetom Srbi, u intervju danom Vjesniku branio je zakonitost i ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.
Kučeković, tada već ustavni sudac, u sklopu Mirovne konferencije o Jugoslaviji u Haagu i Ženevi pregovarao je s predstavnicima pobunjenih Srba. Na putu za Norvešku, gdje je trebala biti nova runda pregovora, sudac je pokušao razgovarati s Goranom Hadžićem, u to vrijeme glavnim čovjekom u srpskoj delegaciji. No, razgovor vođen u zrakoplovu nije dao nikakvih rezultata.
Interpretirajući ustav i zakone Kučeković i tadašnji predsjednik Ustavnog suda Jadranko Crnić 1992. godine donijeli su odluku kojom je osigurano prisustvo srpske nacionalne manjine u Saboru. Naime, hrvatski je parlament bio krnji nakon odlaska zastupnika SDS-a.
Đukićeva Srpska narodna stranka bila je jedina srpska stranka koja je 1992. godine izišla na izbore, ali nisu uspjeli prijeći izborni prag. Nakon Kučekovićeva razgovora s Đukićem Ustavni sud je donio presudu kojom su tri zastupnika Srpske narodne stranke, uključivši i Đukića, dobila saborske mandate. Naime, na listama drugih stranaka koje su prešle prag nije bilo dovoljno zastupnika Srba, a kako bi se ispunila kvota koju je propisivao tadašnji Ustavni zakon o pravima manjina,
Ustavni sud je mandate prepustio SNS-u. Đukić je tada imenovan pomoćnikom ministra unutranjih poslova i savjetnikom predsjednika Franje Tuđmana.
Iste, 1992. godine, Kučeković je radio kao sudac izvjestitelj na donošenju odluke o zabrani Srpske demokratske stranke. No, ta odluka nikada nije objavljena, a tužitelj je de facto odustao od zahtjeva za ukidanjem i SDS-a i HSP-a.
Kučeković je kao izvjestitelj radio i na odluci o prigovoru savjesti za služenje vojnog roka. Nakon odluke iz 1996. godine, kojom je Ustavni sud ukinuo odluku predsjednika Tuđmana o poništenju izbora za zagrebačku Gradsku skupštinu, Franjo Tuđman se, kazao je Kučeković, ozbiljno naljutio i nazvao suce izdajnicima. U mandatu suca Vojislava Kučekovića Ustavni sud ukino je odluku tadašnje ministrice prosvjete, kulture i športa Vesne Girardi-Jurkić po kojoj je Feral Tribune mora plaćati porez na pornografiju.
Vojislav Kučeković živi u Koprivnici, supruga mu je umurla, a sin Veljko Kučeković (1958.) također živi u Koprivnici, učesnik je Domovinskog rata i sudac je županijskog suda.
