Rođen je 8. ožujka 1958. u mjestu Bunar kod Plehana, u Bosanskoj Posavini. Završio je srednju ekonomsku školu. Prvog „fiću“ zaradio je prodajući obrađeni kamen. Radio je i zidarske poslove. Nakon odsluženog vojnog roka u Peći, odlazi u Njemačku, u Muenchen gdje pronalazi posao na gradilištu. Ubrzo počinje raditi s gipsom gdje je bila veća zarada. Želio je zarađivati više, pa je promijenio posao. Postao je trgovac automobilima. Prve veće novce zaradio je prodajom automobila Arapima. „Njima je bilo važno da imaju klima uređaj i da su po mogućnosti zelene boje, ja sam ih kupovao i njima preprodavao“, poslije će reći o svom poslovnom početku.
Nakon vjenčanja sa svojom suprugom Ljerkom 1985. registrirao je autobusnu tvrtku za prijevoz radnika na privremenom radu u Bosansku Posavinu. U posao je uložio 40 tisuća maraka za registraciju tvrtke i 200 tisuća za kupnju autobusa. Taj posao donosio mu je mjesečnu zaradu između 50 i 100 tisuća maraka. Ali u autobusima je „što legalno, što ilegalno“, u rodni kraj uvozio kavu, videorekordere i drugu robu koje je nedostajalo u tadašnjoj državi.
Kaže da je od tog posla živjelo cijelo selo, ali su počeli problemi s policijom. Pri jednom putovanju, autobus u kojem je bio opkolilo je dvadesetak policajaca. Nakon pretresa odveli su ga u policijsku postaju. Zabranili su mu ulazak u tadašnju SFRJ na godinu dana. Uspio je tu kaznu smanjiti na šest mjeseci.
Istim autobusima Zubak početkom devedesetih dovozi prve ilegalne pošiljke oružja u Hrvatsku. Kaže da je to bilo samo nekoliko tjedana nakon što se slučajno u Koelnu sreo sa svojim partnerima kojima ne želi otkriti idenitet, što mu je promijenilo život. Tvrdi da su mu ponudili oružje za Hrvatsku, što je prihvatio. Povezao je hrvatske vlasti i inozemne dobavljače. U početku je vlastitim kapitalom jamčio za sigurnost transakcija. Preko te tvrtke s kojom je surađivao, Hrvatska je kupila i prve MIG-ove.
Tvrdi da je izravno surađivao s generalom Vladimirom Zagorcem, a sve transakcije je osobno odobravao tadašnji ministar obrane Gojko Šušak uz znanje predsjednika Tuđmana. „Suradnja se odvijala tako da su oni pitali što ja mogu osigurati, a ja sam u pravilu mogao osigurati sve ono što drugi ljudi s kojima se surađivalo nisu mogli nabaviti“, rekao je Zubak naglašavajući da je „u jednom trenutku“ mogao osigurati čak i ono što to nije mogao poznati svjetski trgovac oružjem Adnan Kashogi.
Tako je u Hrvatsku 1995. stigao proturaketni sustav S-300. Pokazan je nakon Bljeska na Dan državnosti 30. svibnja 1995. na vojnoj paradi na Jarunu. Kasnije se ispostavilo da je stiglo 80 posto tog sustava, te da nije bio upotrebljiv. Zubak vodi sudske sporove s Hrvatskom tražeći 200 milijuna dolara plus pripadajuće kamate. Prvostupanjska presuda nije bila u njegovu korist zbog zastare, ali on je nastavio pravnu bitku.
Zubak se u Hrvatsku vratio 1999. Sagradio je u Sesvetskom Kraljevcu luksuznu vilu od 2700 četvornih metara gdje živi sa suprugom i djecom. Postao je vlasnik Nogometnog kluba Sesvete. U siječnju 2010. nepoznati je napadač ispalio više hitaca u prozore njegove kuće. Nije bilo ozlijeđenih. Kaže da je prijetnje imao 1998. i 2000. godine ali je policija kasnije uhitila osobu koja ga je „reketarila“. Osim trgovinom oružjem, Zubak posjeduje tvornicu Im-metal u Ozlju kod Karlovca koja proizvodi pištolje „Hrvatski samokres“. U Švicarskoj ima dvije tvrtke koje su ekskluzivni distributeri nekih proizvoda „Podravke“ i „Kraša“. Spominjalo ga se i kao trgovca dragim kamenjem.
Osnovao je i političku stranku, Demokratsku socijalnu uniju – snagu naroda, s kojom redovito izlazi na parlamentarne i lokalne izbore, ali bez uspjeha. Nosi odijela od nekoliko tisuća dolara, ima privatni zrakoplov Falcon 20, neizbježni Ferrari, Mercedes najviše klase te nekoliko BMW-a. Uz četiri njemačka ovčara, u kući ima i skupocjenog rotvajlera, posebno izvježbanog da pronalazi eksplozivne naprave.
