Kada je počinjao razmišljati o filmu "Što je Iva snimila 21. listopada
2003.", Tomislav Radić vjerojatno nije ni mislio da će se premijera
zgodno spojiti s hrvatskim približavanjem Europskoj uniji te će samo
nekoliko dana nakon početka pregovora u kinima biti priča o poslovnom
čovjeku koji sve u obitelji podređuje ugađanju partneru iz inozemstva.
No, iako ta podudarnost doista pridonosi aktualnosti, ona nije ni
Radićeva pomodnost - i u prošlome filmu "Holding" humoristično se bavio
tranzicijskim problemima - ali ni neophodna stavka potrebna za
funkcioniranje filma. Naime, "Što je Iva snimila..." ne bavi se
Europom, već nama.
Kao i kad je prije tridesetak godina snimao odličan film "Živa istina",
Radić se opet okrenuo neposrednom bilježenju života običnih ljudi. Ovaj
put izabrao je još izravniji pogled na svoje likove, pa je zgodu o
djevojci koja za petnaesti rođendan dobiva videokameru te njome cijeli
dan snima pripreme za večeru na koju dolazi poslovni gost iz Njemačke,
prikazao iz perspektive već spomenute videokamere.
Iako danas ta odluka zbog maloga proračuna i pozitivne stilske
začudnosti izgleda logična, ona sigurno nije bila laka. Takvo snimanje
podrazumijeva dugačke kadrove, a time i uvjerljivu glumačku razigranost
dok radi dramaturške logike subjektivni kadar nerijetko mora mijenjati
svojeg nositelja, što korištenje videokamere uz zadržavanje ritma i
logike čini izrazito teškim. Na sreću, iako ima nekoliko nelogičnih
rezova, tj. gašenja kamere, a ponekad mu je položaj kamere preumjetan,
Radić je sve te prepreke uspješno svladao.
Najbolji kompliment koji "Što je Iva..." može dobiti jest da doista
izgleda kao kućni video. Uz glumačku postavu koja gotovo da nema slabe
točke - ali u kojoj se posebno ističe Gregurević a pomalo razočarava
debitantica Prodan - i izuzetno pametan scenarij (uz Radića ga
potpisuje Ognjen Sviličić), dobili smo film koji u devedesetak minuta
precizno secira niz problema hrvatske svakodnevice (negativnosti
patrijahalne obitelji, podijeljenost na lijeve i desne, ulagivački
mentalitet prema strancima), ali sve uz veliku dozu gorko-slatke
životnosti i odlično provućenu humorističnu crtu (nezaboravna je
replika escort-djevojke: "Ja nisam kurva, ja govorim jezike!").
Nažalost, sve te kvalitete vjerojatno neće vratiti gledatelje. "Što je
Iva..." u distribuciju je puštena bez ikakve promidžbe s puno manje
termina negoli prosječni hollywoodski hit, a već tradicionalna
nesklonost domaćem filmu učinit će da Radićev film kroz kinodvorane
prođe nezapaženo, iako je riječ o djelu koje je superiorno većini
filmova koji su trenutačno na kinoprogramu. Može li se promijeniti
ulagivački mentalitet prema hollywoodskim filmovima? (J.
J.)
Što je Iva snimila 21. listopada 2003.
Što je Iva snimila 21. listopada 2003., drama, 92 min., Hrvatska, 2005.; Korus/HRT/Issa; R: Tomislav Radić; G: Ivo Gregurević, Anja Šovagović-Despot