Orkestar Zagrebačke filharmonije prošlog je petka i subote ponovno radosno procvao i propjevao pod majstorskom rukom slavnog, karizmatičnog, iskusnog i ne samo u Zagrebu omiljenog ruskog maestra Dmitrija Kitajenka.
Prelijepo i dramatično odsvirani svi kontrastni detalji Šeherezade, simfonijske bajke Rimskog Korsakova, još jednom su pokazali koliko su našem orkestru dragocjeni susreti s Kitajenkom, već nekoliko godina stalnim gostom i umjetničkim savjetnikom Zagrebačke filharmonije.
On sa sobom dovodi i sjajne soliste kakav je na posljednjim koncertima bio violončelist, ali i dirigent Aleksandar Rudin.
Na Kitajenkov odnos sa Zagrebačkom filharmonijom ipak je pala jedna tamna mrlja, kako je on sam nazvao otkazivanje već dogovorenog ciklusa koncerata na kojima su se trebala izvoditi i snimati simfonijska i koncertantna remek-djela Beethovena i Čajkovskog.
- Jako sam se veselio tom projektu u koji sam uložio i skoro čitavu godinu rada, a onda mi je odjednom rečeno da od toga neće biti ništa. Zašto se to dogodilo bolje pitajte gospodina Miljenka Puljića – rekao nam je maestro Kitajenko.
Odgovor ravnatelja Zagrebačke filharmonije znali sve već od ranije: nedostatak novca za planirana audio i video snimanja tih koncerata.
Maestro Kitajenko izgubio je volju za taj projekt, ali u Zagrebu će i dalje ostati čest gost i umjetnički savjetnik orkestra.
- Osjećam da ovdje zajedno možemo napraviti još mnogo zanimljivih stvari i veselim se tomu – kaže maestro. Njegovoj odluci da ne digne ruke od Zagreba pripomogao je i gradonačelnik Milan Bandić koji je nedavno primio maestra Kitajenka, a prošlog je petka došao u Lisinski i odslušao čak čitavu prvu polovicu koncerta, što je u njegovom slučaju doista znak posebne zainteresiranosti.
Na ponovljeno pitanje zašto ne ispuni san mnogih i ne postane šef-dirigent Zagrebačke filharmonije, maestro odgovara:
- To mjesto ja ne odbijam samo u Zagrebu, nego u još pet-šest gradova u svijetu s čijim orkestrima imam poseban odnos. Još uvijek sam u dobroj formi, ali važno mi je imati svoju slobodu. Ne računajući snimanja održavama oko šesdeset koncerata godišnje u Njemačkoj, Skandinaviji, Japanu, Budimpešti, Španjolskoj, Italiji... i naravno Zagrebu.
Vraćam se samo onim orkestrima kod kojih osjećam srdačnost i koji sviraju fleksibilno i pokretljivo ne samo prema znakovim moje ruke, nego i prema impulsima same glazbe, ne pod pritiskom, nego slobodno. To nalazim i u Zagrebu i zato se vraćam. A među sjajnim mladim dirigentima koje sam odabrao za nastupe u Zagrebu bit će odličnih kandidata za šefa-dirigenta koji je orkestru u svakom slučaju jako potreban.
Svaki je orkestar poput jedne velike umjetničke obitelji koju treba dobro organizirati i voditi. Zato svaka dionica ima svog vođu i zato čitav orkestar treba vođu, a to je šef-dirigent. On ima mnogo više zadataka nego što je napraviti jedan lijepi koncert koji je već sljedećeg dana prošlost. Šef-dirigent mora u glavi ima zacrtan plan za barem tri-četiri godine unaprijed: od izbora programa i gostujućih umjetnika, do snimanja i odlaska na turneje što je također jako važno. Pri tom taj plan mora biti jasan i ravan poput autoputa. Krivudanjem se u ovom poslu ne postiže ništa.
Prije službenog predstavljanja nove filharmonijske sezone, koje će biti krajem ovog mjeseca, maestro Kitajenko nije nam želio detaljno otkrivati programe svojih budućih zagrebačkih koncerata. Ipak, naveo je da će jedan koncert svakako biti sa zborom, i to s Goranovcima koji su ga oduševili dok je s njima ove sezone radio Beethovenovu Devetu simfoniju. Uz to obećao nam je i programska iznenađenja u obliku predstavljanja skladbi koje zagrebačka publika ne poznaje.
