Kada je prije dvije godine prvi put nakon rata u Zagrebu gostovala Beogradska filharmonija, bio je to i politički događaj prve vrste.
Ipak, u prepunom Lisinskom od početka do kraja večeri u prvom planu bila je glazba i fantastično muziciranje pomlađenog i na svim razinama preporođenog orkestra, za što je zaslužan njihov dugogodišnji direktor, a danas srpski ministar kulture Ivan Tasovac.
Ovacijama ponovno punog Lisinskog bilo je i lani ispraćeno drugo njihovo gostovanje u regionalnom međufilharmonijskom ciklusu koji je pod naslovom "Pika, točka, tačka" umrežio najbolje orkestre Beograda, Zagreba i Ljubljane.
Politika je tada, kako i treba, već ostala potpuno po strani u projektu plemenite kulturne i umjetničke suradnje, u čemu samo najzadrtiji tikvani vide političke sablasti i oživljavanje kostura.
Regionalni ciklus u ponedjeljak, 26. svibnja, u Lisinski i treći put dovodi Beogradsku filharmoniju pod vodstvom njihova šefa dirigenta, kineskog maestra Muhaija Tanga. Koncert ovaj put prati poseban emocionalni naboj u ovim i za Srbiju i za Hrvatsku, kao i Bosnu, teškim danima kataklizme, čije se žrtve i posljedice tek zbrajaju.
Misleći na sve mrtve i stradale, Beograđani su promijenili najavljen program pa će koncert, umjesto vedrim notama Leonarda Bernsteina, početi žalobnim Adagiom za gudače Samuela Barbera.
Violinski koncert tog velikog američkog skladatelja svirat će slavna gruzijska violinistica Liana Isakadze, a potom slijede Simfonijski plesovi Sergeja Rahmanjinova. Na poziv Beogradske filharmonije upućenom glazbeničkom svijetu da pomogne stradalima od poplave odazvali su se mnogi njihovi umjetnički prijatelji uključujući i Zubina Mehtu.
Pokretač obnove orkestra bio je pak Tasovac, koji je duhovitim akcijama, poput onog protestnog novinskog oglasa u kojem Filharmoniju nudi za svirke na sprovodima i vjenčanjima, privlačio pažnju domaće i svjetske javnosti.
Beogradski će filharmoničari i ovaj put u Zagrebu htjeti pokazati da je njihovo muziciranje doseglo svjetsku razinu jer ih najesen čeka američka turneja u newyorškom Carnegie Hallu i na još tri velike pozornice Chicaga, Washingtona i Clevelanda.
Koncert je bio perfektan, program zanimljiv, a izvođači... ma odlični. No, prava je tuga da Lisinski nije bio puniji, ili bolje reći - bio je poluprazan (vječiti pesimist, što se može)...