Zahvaćeni potrošačkim mentalitetom i duhom konzumerizma katkad se zateknemo nezadovoljni pa i frustrirani onim što ostaje iza primamljivo upakirana proizvoda i kupljene robe. Suvremenost je opsjednuta materijalnim i vanjskim izgledom. No, tako je bilo oduvijek. Ljudima je uvijek bilo važno imati, moći i postići. Oduvijek je bilo važno uživati i gomilati.
Međutim, uvidimo da gomilanjem robe i užitaka nismo osigurali ni sreću ni smisao pa poželimo jednostavniji život i vraćanje bitnim vrijednostima. Shvatimo, naime, da ni sebe ni druge materijalnim ne možemo usrećiti kao onda kad im damo od srca ili kad smo to od njih primili. No, treba nam i više. Trebamo smisao i razloge postojanja.
Mudri su ljudi odavno shvatili da je otklon od materijalnog moguć te da je na putu prema smislu nužno naučiti umijeće lišavanja. Mnogi su svjesno izabrali asketski put lišavanja od posjeda i užitka kako bi ostvarivali duhovne vrijednosti. Lišavanje nije prezir prema stvarnostima svijeta. Naprotiv, ono je svjesno odricanje od opsjena koje mogu biti upisane u te stvarnosti. Lišavanje je duhovna kategorija kojom postajemo krepkiji, slobodniji i vedriji.
Tko se nauči umijeću lišavanja stječe unutarnju mudrost koja je pronicava i tankoćutna, sposobna donijeti spokoj, radost i viziju. Liturgijska čitanka današnje nedjelje vraća nas toj važnoj temi. U naputku odricanja čak od samih sebe Isus svoje učenike poziva da ga slijede. Kao što se on "lišio svoje jednakosti s Bogom" i podijelio svoje sposobnosti i božanske vrline ljudima, tako želi da čine i njegovi. Lišavanje je majka svake duhovnosti.
