HRVATSKA TREKK & TRAIL LEGENDA

Judi, zviri i - Goran Lesjak

Goran Lesjak
Foto: Slavko Midzor/PIXSELL
1/3
08.02.2015.
u 08:45

U legende hrvatskog trekk & traila zlatnim su se slovima upisali Gempard, Velebitski vuk i Kravoje, ali Goran Lesjak se pokazao istinskim kraljem šume i planine

Otkad postoji trčanje po brdima u Hrvata, postoje i ljudi koji su svojim čudesnim pothvatima odskočili od drugih i ušli u kolektivnu trekersko-trailersku svijest kao neprikosnovene legende. Ali nakon što se 2010. godine na planinskim puteljcima hrvatske treking i trail scene pojavio Goran Lesjak, više ništa nije kao prije. Sitni profesor biologije i kemije iz okolice Samobora je jedini treker koji je tri puta pobjeđivao na najprestižnijoj utrci treking lige, Velebitu 100. Dvostruki je pobjednik Trail i treking lige, a prošlogodišnjim se 48. mjestom na jednoj od najpoznatijih svjetskih ultri, Ultra trail du Mont Blancu pridružio elitnom društvu najboljih svjetskih trail trkača.

Kada ste i zašto počeli trčati?
Počeo sam '86. ili '87. godine, bio sam još klinac. Počeo sam trčkarati jer su mi rekli da nikad neću biti brz kao neki; kako sam malo prkosnog karaktera, odlučio sam da ću biti najbrži u razredu - što sam ubrzo i postao. Nakon toga sam počeo ozbiljnije trenirati i od tada se uz manje prekide trčanjem bavim cijelo vrijeme. Prošao sam, zapravo, sve trkačke forme: od staze, ceste, planinskog trčanja… a 2010. godine sam otkrio i treking.

Što vas je toliko privuklo trekingu?
Riječ je o spoju trčanja, koje je moja prva ljubav, i planinarenja - koje volim jednako kao i trčanje. Ima tu i elemenata alpinizma, orijentacije, koju sam uz svoju ženu svladao prilično dobro, ponekad čak i plivanja preko kanala, preskakivanja potoka, kanjoninga... Obzirom da se svime time ne mogu pojedinačno baviti, ovo je najbolja varijanta koja objedinjuje sve te elemente. Ono što bih posebno istaknuo u tom jedinstvenom hrvatskom fenomenu treking utrka jest - dobro društvo.

Sve to zvuči gotovo idilično, ali nismo zaboravili da gotovo svaku utrku završite kao pobjednik ili, u najgorem slučaju, na postolju?
Nakon nastupa na Škrapingu, odlučio sam sljedeće godine probati trčati Treking ligu. Cilj mi je bio završiti među prvom trojicom. Ispalo je da sam pobijedio. Godinu iza toga sam manje trčao, ali 2013. sam ponovno krenuo u lov na titulu pobjednika lige. Srećom, uspjelo mi je.

Imate li utrku koju najviše volite trčati unutar Treking lige?
Svoje prve ligaške godine sam se slučajno i s velikim strahom prijavio na utrku na Velebitu - Velebitskih 100 km. Krenuo sam u tu utrku, a da prije toga nisam pretrčao ništa dulje od 60 km. Ne znam je li to bila početnička sreća ili što, ali na utrci sam se osjećao odlično i na kraju sam pobijedio s rezultatom koji je iznenadio i organizatora - svoju prvu velebitsku ultru otrčao sam za 17 sati i 2 minute.

Na toj sam se utrci zaljubio u ultra trail. Iako sam godinu iza toga manje trčao, Velebit nisam propustio. Ponovno sam pobijedio, doduše s nešto lošijim rezultatom zbog vremenskih uvjeta koji su bili puno teži. Prošle mi je godine pobjeda na Velebitskoj stotki bila jedan od tri zadana cilja. Drugi mi je cilj bila pobjeda u Ligi, dok je treći, najambiciozniji, bio nastup na Ultra trail du Mont Blanc.

UTMB je posebna i nezaobilazna priča svakog ozbiljnijeg trail trkača?
Tri sam godine zaredom pobijedio na našoj najtežoj utrci, Velebitu, koja je vjerojatno i jedna od težih u Europi. Nakon toga sam razmišljaoo sljedećem izazovu i odlučio sam se za najprestižniju europsku, a vjerojatno i svjetsku utrku, UTMB. Učinilo mi se da bih se i na njoj mogao ravnopravno nositi s najboljim trkačima na svijetu. Pokazalo se da sam bio u pravu.

Prvi mi je cilj bio završiti ovu prestižnu utrku unutar prvih 100, no kad sam vidio da sam u jako dobroj formi, pomislio sam "Zašto ne bih bio među prvih 60?" Na kraju je ispalo još i bolje. U konkurenciji više od 2500 trkača - koji su se svi prethodno morali kvalificirati za utrku oko Mont Blanca i u kojoj su prvih stotinjak trkača gotovo isključivo profesionalci - završio sam, bez obzira na ozljedu stopala koja me znatno usporila, među prvih 50. Zapravo, mogu reći da sam upravo zbog tog rezultata, ozljedi uprkos, i zadovoljan. Ne zbog 48. mjesta, nego što sam vidio koliko sam zapravo snažan u glavi kad je zaista teško, kad mnogi drugi u takvoj situaciji odustaju. Kad se to dogodi, tu su onda i fenomenalni rezultati.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?