Ukidanje najviše stope poreza na dohodak neosporno je inicijativa koju treba podržati. Jednostavno, ljudi koji u Hrvatskoj imaju plaću od deset tisuća kuna nisu nikakvi bogataši pa da su zaslužili da ih se kao takve tretira drakonskom poreznom stopom od 40 posto. Taj opasni populizam jedan je od razloga zašto je u Hrvatskoj u posljednjem desetljeću izmijenjena struktura onoga što nazivamo srednjom klasom.
Tobožnja pravednost izražena progresivnim poreznim sustavom u Hrvatskoj je uglavnom služila kao sredstvo za pokrivanje neutažive državne potrošnje i politike pogodovanja nerealnim subvencijama pojedinim društvenim skupinama. Lažni egalitarizam promicao se idejom jednakosti u neimaštini. Pri tome je, valja to reći, često prednjačio upravo SDP kao, primjerice, prošle godine kad je uvedeno oporezivanje drugog dohotka redovnom poreznom stopom – suštinski udar na rad visokoškolovanih. Utoliko je Lalovčeva politika možda i naznaka mijena u samom SDP-u, a to je i važnije od promjene poreznog sustava.
Shvatili su valjda da će Hrvatska biti bolja zemlja ako onih s primanjima od deset tisuća kuna bude što više, a ne što manje.
Nakon politike privatizacije dobara koja bi trebala pripadati svim građanima, sve smo bliže onoj Rojsovoj tko je jamio jamio bez da su stvorene Tuđmanove bogate obitelji koje bi trebale biti stup hrvatske ekonomije.