Svakog dana nekoliko tvrtki slavi deseti rođendan. Nije to malo ni u ljudskom životu. U životu neke kompanije to je jako puno, s obzirom kakvo djetinjstvo proživljavaju. Surovo, potpuno različito od ljudskog! Ilustrirajmo to na stvarnim primjerima nekoliko hrvatskih kompanija desetogodišnjaka, onih malo koje su doživjele deset godina i još uvijek rade, zapošljavaju i plaćaju poreze. Govorim o privatnim tvrtkama, one prolaze najtrnovitiji put. Državne „tvrtke" u mnogočemu imaju zaštićen status. Zato i jača želja mnogih da (p)ostanu dijelom državnog vlasništva. Jedino je država vječna, tamo se uvijek nađe za plaće, tamo se ne dobiva otkaz čak i kada se ništa ne radi. Otkazi i slično rezervirani su za privatni sektor. Koji plaća još i veće poreze kako državni lukavci ne bi dobili otkaz.
Desetgodišnja privatna firma je prošla svašta. Formalno je rođena uplatom osnivačkog kapitala i registracijom na sudu, poreznoj upravi... A onda počinje surova borba za opstanak u iznimno neprijateljskom okruženju. Najprije treba ishoditi more dozvola, licenci, suglasnosti, minimalnih uvjeta... S jedne strane vas čeka nezainteresirana administracija, s druge strana postojeća konkurencija kojoj ulazite u prostor. Učinit će sve da ne uspijete. Svatko iz svojih motiva koji se uglavnom svode na novac. Najopasniji su kada djeluju zajedno, a to je, nažalost, najčešći slučaj.
To posebno vrijedi u čvršće reguliranim sektorima u kojima je ograničen broj igrača na tržištu. Oligopolske strukture toliko vladaju državnim tijelima i regulatorima da pridošlica ima samo teoretske šanse preživljavanja. Što mu rade? Najprije mu pokušaju ne izdati licencu davanjem iste nepostojećem, lažnom, sudioniku natječaja. Kada to propadne, žurno mijenjaju propise ne bi li onemogućili početak poslovanja. Ako i to ne uspije, počinje sveopća opstrukcija poslovanja novog konkurenta – od drastičnog smanjivanja cijena, preko blaćenja u medijima do rezanja vodova u oknima. Cijelo to vrijeme „roditelji", osnivači nove kompanije prolaze sličnu osvetničku torturu. Ucjenjuje ih se u njihovim osnovnim djelatnostima, uvjetuje nastavak poslovanja, pazite, obiteljskim nasiljem! Ako želiš poslovati sa mnom, isprebijaj svoje dijete i ne daj mu jesti. Ako želiš još više poslovati sa mnom – baci to dijete u rijeku!
Regulator je u pravilu preslab da se odupre pritiscima najvećeg, nekad državnog monopoliste. Izdaje on neke naputke, čak i kažnjava siledžiju, ali više onako zbog alibija. Nova kompanija, sada već dvogodišnjak, nikako ne uspijeva prodrijeti do novih kupaca jer ga regulator gotovo nimalo ne štiti od napada postojećeg monopoliste. Uobičajeni koncepti ograničavanja igrača sa „signifikantnom tržišnom snagom" kod nas u praksi poprimaju karikaturalne obrise. Monopolistu se dopušta stvarno preuzimanje nekolicine manjih propalih igrača, umjesto upravo suprotnog – njihovog jačanja na račun tržišnog udjela (kvazi)monopoliste.
Kada je dijete imalo tri i pol godine, izbija svjetska financijska i ekonomska kriza. U Hrvatskoj traje sve do danas. Segment poslovanja u koji ste uložili najveći dio novca pada poput kamena. Nikoga u krizi ne zanima više sofisticirana tehnologija, daj da preživim. Cijene usluga koje taj trogodišnjak prodaje padaju u pojedinim segmentima na jednu petnaestinu početnih, ili na jednu četvrtinu predviđenih. Poslovni planovi, naravno, pucaju, financijsko opterećenje postaje neizdrživo. Dijete je pred bankrotom. Banke i ključni dobavljači se ponašaju različito. Jedni prihvaćaju realnosti, drugi imaju neke svoje posebne kriterije.
Sa sedam godina financijski teško bolesno dijete kreće u odlučni boj – likvidacija ili neka forma stečaja s preustrojem. Lako je ubiti kompaniju, nemoguće je oživjeti umrlog. U našem slučaju kompanija je, srećom, preživjela u postupku predstečajne nagodbe. Proslavlja deseti rođendan. Stotine uglavnom mladih ljudi ima priliku razvijati sebe i kompaniju. Dobavljači se vraćaju. Novi kupci dolaze svakim danom. Raste EBITDA, raste dobit. I bankari bi nešto opet surađivali. Pogotovo sada kada desetogodišnjaku ne trebaju novi krediti.
Doista, tko god ovih dana obilježava deset godina poslovanja, a živ je, zaslužuje čestitke. Sedam od deset godina bilo je vrijeme krize, svih deset godina vrijeme neprijateljski nastrojenog okruženja.
