Na mene se najviše ljute oni koji su kulturu vodili kao da je 19. stoljeće, izjavljuje ovih dana nezaustavljiva ministrica kulture Andrea Zlatar Violić. Pa je onda ona odlučila voditi kulturu kao da je 22. stoljeće. I raspisala natječaj za ugovaranje novinarskih radova u neprofitnim medijima.
Dakle, natječaj na kojem se dijeli državni novac (i to ukupno 249.768 kuna) za petnaest mjesečnih novinarskih angažmana i tri tromjesečna. Neka sića kapnut će i urednicima.
No, revolucionarna novost koju je za inovacije uvijek spremna ministrica uvela u ovaj javni državni natječaj jest činjenica da će se o imenima novinara koji će dobiti državnu pomoć odlučivati internetskim glasovanjem. Sve je više nego demokratski. Jedan osobni identifikacijski broj ima samo jedan glas. Pa, glasači, navalite. No, ne može se glasati samo tako, kao na parlamentarnim izborima, bez pripreme.
Prije glasanja zainteresirani građani Hrvatske (koji su ludo zainteresirani za novinarske radove u neprofitnim medijima, već vidim scenu u kojoj vojska od 350.000 nezaposlenih ljudi juri prema besplatnom internetu i glasa kako bi oraspoložila ministricu) mogu pročitati recenzije povjerenstva koje će evaluirati molbe pristigle na natječaj. Onda će se, pazi, molim te, otvoriti čak i javna rasprava, ona ista javna rasprava koju Ministarstvo kulture iz 22. stoljeća nije otvorilo kada je ovih dana slalo najnoviju verziju krnjih dopuna i izmjena Zakona o kazalištu u saborsku proceduru. I to po hitnom postupku, što znači da je taj pitijski prijedlog saborska većina (u kojoj je navodno i Hrvatska narodna stranka ministrice Zlatar) ugurala čak za 24. točku dnevnog reda. Kukuriku zna.
Ministarstvo kulture iz 22. stoljeća dosad je bilo najpoznatije po tome što je u saborsku proceduru uputilo čitav niz cjelovitih prijedloga novih zakona s područja kulture, što je temeljito sa zainteresiranom javnošću raspravilo, a onda i objavilo Strategiju kulturnog razvitka Hrvatske, što je prije godinu dana otvorilo novi muzej u Vučedolu koji je već 1. kolovoza imao milijuntog posjetitelja, što je otvorilo radove na gradnji nove dvorane Zagrebačke filharmonije uz Zagrebački velesajam, ali i raspisalo međunarodni natječaj za projekt nove zgrade opere u Zagrebu… No, odsad je Ministarstvo poznato i po tome što će o javnim natječajima odlučivati zainteresirana javnost pomoću interneta. Pa će u aktualnom slučaju neprofitnih medija novinari prvo javno objaviti kojom bi se temom bavili. Tko šljivi ekskluzivnost. Treba razglasiti svima, pa i predsjednikovu savjetniku za sigurnost, a o drugim savjetnicima da i ne govorimo, što to pojedini novinar istražuje, da se gospoda u nadležnim državnim službama, koja su tu zaostala još od Rezolucije Informbiroa, ne zamaraju.
Dovoljno je pročitati buduće novinarske istraživačke teme i onda organizirati internetsko glasanje jer internet je, zna se, najdemokratičniji medij. Sve proguta. Nikad sit, a uvijek gladan. Gotovo kao i novinari koji će sada pohrliti sa svojim temama na natječaj Ministarstva iz 22. stoljeća kako bi izborili 5440 neto prihoda mjesečno, uz mogućnost da dobiju i do 2000 kuna za putne i druge troškove kao što je to sitno podmićivanje sitnih državnih službenika za odavanje podataka koji su od javnog interesa, ali ih država krije od građana i pretplatnika.
U čitavoj ovoj priči jedino nije jasno zašto Ministarstvo iz 22. stoljeća nije predložilo Saboru da ubuduće zainteresirani građani biraju i intendanta HNK u Zagrebu. I to na internetu. Po poznatom sistemu koji se ovdje pojavljuje prvi put u povijesti civilizacije: jedan osobni identifikacijski broj, jedan glas. Dobro došli u 22. stoljeće.
