Financijska stabilizacija bolničkog zdravstvenog sustava i rat listama
čekanja pacijenata dva su naglaska u svim javnim izlaganjima ministra
zdravstva Darka Milinovića posljednjih dana. Iako i dalje ima nagađanja
da su neki ravnatelji frizirali podatke o poslovanju svoje bolnice kako
bi izbjegli smjenu, brojke pokazuju da ukupan bolnički dug za lijekove,
za potrošni i drugi medicinski materijal pada. Ako su bolnice prvi put
u petnaest godina uspjele postići financijsku ravnotežu, realno, to
doista jest uspjeh. Jer, najjednostavnije, zdravstvena zaštita ima
svoju cijenu.
Ali, s druge strane, što to uopće znači pacijentu kad na
specijalistički pregled kod, primjerice, kardiologa čeka šest mjeseci,
a da bi potom obavio kardiološke pretrage, treba mu još šest mjeseci
te, ako se nakon mukotrpna puta do dijagnoze konačno pokaže da mu je
nužna operacija na srcu, mora čekati još godinu dana... Može li mu srce
sve to izdržati?
Je li ikojem bolesniku na pameti nekakva sintagma o financijskoj
stabilizaciji poslovanja bolnica kad mjesecima, u nekim specijalnostima
i više od godinu dana, čeka da bi došao do liječnika, do pregleda, na
operaciju? Ovaj za svakog ministra zdravstva, u najmanju ruku, neugodan
problem – jer i liste čekanja i te kako oslikavaju kvalitetu
zdravstvene zaštite – Milinović nije stavio pod tepih.
Otvoreno se suočio s problemom i rat listama čekanja objavio je tako
što će financijski stimulirati bolnice i liječnike koji će raditi više
i nikoga, kaže, neće prozivati ako je novac potrošen na više stentova,
na više srčanih, na više ortopedskih operacija.
Također, “preusmjeravat” će pacijente na neke zahvate u manje bolnice
gdje listi nema...
Milinović ima cilj: do kraja godine liste čekanja treba skresati 20
posto. Postavljeni cilj nije još i uspjeh. Je li cilj realan? Osim
dobre organizacije, angažmana i motivacije za rad, u svakom je poslu
bitan uloženi novac. Tako je naravno i u medicini.
RIJEČ-DVIJE
Hoće li Milinović dosegnuti visoki cilj?
