"Cijena zubnog implantata" tražim i "dr. Google" izbacuje ponude pa i akciju od 2700 kuna. Implantat bi mi, prema savjetu zubara, bio bolje rješenje od krunice, koja bi otprilike bila dvostruko jeftinija. Nije riječ o estetici, nego uputi liječnika da će ta "rupa" naprosto "vući" gornje zube. Kao starija od 18 i mlađa od 65 godina pravo na taj zub ni na krunicu – nemam. U ovakvim trenucima uši mi para ona "naši građani imaju najveću košaricu besplatnih zdravstvenih usluga iako najmanje izdvajamo za zdravstvo".
Nema zdravstvenog vlastodršca koji tu uzrečicu ne izvlači iz rukava čim se javno potuži neki pacijent. Za redovitu kontrolu hormona zbog kronične upale štitnjače doplata je 70 kuna. Imam dopunsko. Taj ću trošak uštedjeti ako odem u bolnicu, no prije toga se naručim "za hormone", odem na pretragu i potom odem po nalaze... Bolje mi je dati tih 70 kuna! Od malih nogu nosim naočale. Država mi taj trošak pokriva sa 146 kuna. Imam li pravo na besplatne naočale, pitam? Gospođa izvadi iz ladice "socijalne" okvire i napomene da će mi uz dioptriju od -4,5 socijalna stakla biti "pepeljarke". Naravno, prije moram donijeti nalaz oftalmologa o posljednjoj dioptriji pa sam i njemu pokucala i dobila termin – u ožujku.
Kao i većini Hrvata, križobolja i deformacije kralježnice medicinski su mi evidentirane već godinama. Skoliozu i sve druge "oze" zabilježio je rendgen. Bol je stalna, uz jače epizode kada se širi u nogu i ograničava kretanje. Da ne čekam fizijatra mjesec dana jer bez njegova pregleda ne mogu na fizikalnu terapiju, platila sam pregled. No, taj nalaz ne vrijedi. Moram imati nalaz fizijatra iz ustanove u kojoj ću ići na fizikalnu.
– A kad mogu na terapiju? – pitam.
– Sad zapisujemo za lipanj – odgovara ljubazna terapeutkinja.
– Ali šepam, i boli, k vragu.
– Da, ali broj nam je ograničen. I kad smo prazni, ne smijemo primiti pacijente, nažalost.
Ništa od opisanog nije plod mašte autorice. Sve su te dijagnoze minorne prema mnogima s kojima žive drugi. Ali su i česte. Noćna mora tek bi bila riješiti jedan od problema odlaskom na preporučenu magnetnu rezonanciju. Na tu se pretragu najdulje čeka, a vlastodršci često tvrde da se indicira i kad nije nužna te da oko 20 posto naručenih pacijenata i ne dođe. Time se pravdaju i za liste čekanja pa se kalkuliralo i sa sankcioniranjem neodgovornih pacijenata.
Istina je da među zemljama s čijim zdravstvenim sustavima se uspoređujemo (Slovenija, Danska, Finska, Mađarska, Slovačka) imamo neupitno manji broj tih uređaja – i magneta, i CT-a, i PET CT-a. Pozivanje na (ne)odgovornost pacijenata trebao biti zadnji argument vlasti za liste čekanja. Jer, pacijenti plaćaju zdravstveni sustav. Nije besplatan! I isti ti pacijenti, čekajući fizikalnu pola godine plaćaju 10 milijuna kuna za pilot-projekt helikopterske hitne, papire za gradnju centralnog ureda HZZO-a, milijune za printere na leasing itd.
>> Zubaru i bebe, škole će morati sačuvati izbijeni đački zub
>> Nelječiva salmoneloza mogla bi nas vratiti u 19. stoljeće
Za zdravstvo izdvaja 1400 000 zaposlenih i nešto malo onih s većim mirovinama, a osigurano je 4 300 000 građana RH. Također je važno istaknuti da od ovog broja zaposlenih većina zarađuje manje od prosječne plaće. Slijedom navedenih podataka, s obzriom koliko se u zdravstvo izdvaja ono funkcionira daleko bolje od toga. Jasno da neke stvari trpe kao smještaj, prehrana, broj uređaja, ekipiranost, kao i plaće zdravstvenih djelatnika. Kad bi oni koji izbjegavaju plaćati PDV i druge poreze shvatili da kradu sami od sebe, onda bi se neke stvari promijenile. Isto tako moglo bi se i reorganizacijom uz postojeća sredstva povećati učinkovtiost u nekim segmentima zdravstva. No, to se trenutno čini kao utopija jer ne postoji niti nagrada niti kazna za one koji rade u bilo kojoj državnoj instituciji, pa tako ni u zdravstvu.