prosvjed u savskoj

Jelena Dedaković rasplakala branitelje čitajući Jastrebovo pismo: Ne dižite ruku na sebe!

Jelena Dedaković branitelji
Foto: Robert Anić/PIXSELL
1/17
29.10.2014.
u 14:22

Branitelji će se na sastanak zaputiti iz Savske 66 u Savsku 41, odnosno u obližnju zgradu Zagrepčanke gdje će se s ministrom sastati u uredu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Anke Slonjšak

Vojni invalidi koji već deseti dan prosvjeduju ispred ministarstva branitelja danas će se sastati s ministrom zdravlja Sinišom Vargom. Potvrdio je to njegov glasnogovornik koji je rekao da će sastanak započeti 15.40 sati.

Branitelji će se na sastanak zaputiti iz Savske 66 u Savsku 41, odnosno u obližnju zgradu Zagrepčanku gdje će se s ministrom sastati u uredu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom Anke Slonjšak. Razgovor će se, doznajemo, voditi iza zatvorenih vrata.

Branitelje je danas posjetila i Jelena Dedaković, kći legendarnog Mile Dedakovića Jastreba koja je pročitala pismo podrške njenog oca, zapovjednika legendarne 204. vukovarske brigade.

Foto: Robert Anić/PIXSELL

Čitajući očevu poruku suborcima, Jelenu su shrvale emocije, nije skrivala suze, a na riječi iz pisma zaplakali su i brojni branitelji i stopostotni invalidi ispred zgrade Ministarstva branitelja. Jastrebovo pismo donosimo u cijelosti:

''Dragi moji suborci, dragi moji prijatelji, Vi ste prvi skočili kada je trebalo, prvi ste krenuli u obranu i stvaranje naše lijepe Domovine Hrvatske, slobodne Hrvatske o kojoj se stoljećima sanjalo. Zahvaljujući našoj ustrajnosti, našoj odlučnosti da obranimo svoje dobili smo slobodnu i suverenu Republiku Hrvatsku. Nažalost moje zdravlje mi ne dopušta da osobno dođem i da vam dam moralnu podršku, da budem s vama dok vam je teško. Stoga vam šaljem svoju kćer Jelenu da u moje ime bude uz vas, da bude moj glas, moje uši i moje oči. Pogađa me gledati i pomno pratiti sve što se događa. Vi ste bili i ostat ćete moji dečki, moj ponos i dio mene. Kao što sam već nekoliko puta istaknuo, vi ste moja jedina stranka i pri tome ostajem. Moramo se držati zajedno kao nekada, ne dopustimo da nas razjedine i svrstavaju u razne političke grupacije, a najvažnije od svega da ne dopustimo da nam duh zajedništva bude slomljen. Kada je bilo najteže držali smo se zajedno, čuvali si leđa i nismo dali jedni na druge. Tako mora i ostati. Dužnost nam je da si međusobno pomažemo, budemo jedni uz druge i da se ne propitkuje naša međusobna potpora. Mi smo jedna velika zajednica koju ja smatram jednim tijelom.

Ne dižite ruku na sebe jer tada ubijate i tijelo, zajednicu, ubijate i dio nas. Naš doprinos, našu žrtvu i našu bol zbog koje smo platili i cijeli život plaćamo visoku cijenu, nitko nam ne može i nema pravo oduzeti. Mi smo se borili da stvorimo državu, sada nažalost moramo se boriti za ono što državu treba obvezivati prema nama, a to je skrb za nas hrvatske branitelje, ratne veterane i ratne vojne invalide. Ratni veterani su temelj svake države, pa tako i naše. Mi smo stup društva, leđa na kojima leži suverena i slobodna Republika Hrvatska. Mi smo oni koji zaslužuju najviše poštovanje, častan status od strane institucija čija je dužnost osigurati nam egzistenciju na svim razinama. Niti jedan hrvatski ratni vojni invalid, niti jedan hrvatski branitelj i ratni veteran, u konačnici, niti jedan državljanin naše Domovine, nitko od nas, ne smije biti doveden u situaciju da nema za kruh, da ne može svojoj obitelji osigurati osnovne životne potrebe i nitko od nas ne smije biti doveden u situaciju da mu zdravstvena skrb nije omogućena.

Foto: Robert Anić/PIXSELL

Osjećam vaš umor, vašu iscrpljenost i studen u vašim kostima, a sve me to podsjeća na patnje koje je naša zajednica, naše tijelo proživljavalo i 90-ih godina. Kao vaš suborac, kao zapovjednik legendarne 204. vukovarske brigade, kao glavni zapovjednik obrane Vukovara i operativne zone Vukovar-Vinkovci-Županja, molim vas NE ODUSTAJTE, molim vas da ostanete časni i dostojanstveni kao što jeste i kao što ste uvijek i bili, da ne dozvoljavate da vam duh bude slomljen, molim vas da hodate glave visoko uzdignute, jer za to imate razloga i na to imate apsolutno pravo. Molim vas da ostanete ustrajni u ovoj borbi do ostvarenja zadanih ciljeva i molim vas da ne pristajete ni na što manje. Budimo i dalje složni, jedinstveni i zajedničkim snagama učvrstimo naše tijelo. Mi hrvatski branitelji ratni veterani, invalidi Domovinskog rata časno smo služili Domovini kada je trebalo, a sada očekujemo od onih koji vladaju, da počnu služiti svome narodu i konačno pokrenu kulturu zahvalnosti protiv nekulture zaborava, jer se žrtva i agresor nikada ne mogu izjednačiti. A mi kao pobjednici to najbolje znamo. S vama u mislima, s vama u tuzi, s vama u boli i muci vaš zapovjednik, prijatelj i suborac.''

>>Stazićeva izjava o braniteljima je poput tempirane bombe "vojnog krila SDP-a"

>>Ministar Matić ponovio: Neću dati ostavku. Oni me nisu postavili!

Komentara 170

VE
verica2
14:47 29.10.2014.

Hvala g. Dedakoviću na ovom pismu!

Avatar abakus
abakus
15:03 29.10.2014.

Novinarka Puljiz otišla je jučer do branitelja u Savskoj i s njima valjda prva i jedina od cijele naše medijske sile porazgovarala bez unaprijed stvorenih zaključaka i unaprijed napisanih tekstova o razlozima njihovog okupljanja i prosvjeda. Jednostavno ih je - slušala. I izašla sa začuđujuće kvalitetnim člankom u ovom medijskom moru zamagljivanja zbivanja oko prosvjeda. Preporučujem da potražite i pročitate taj njezin današnji tekst na jednom portalu.

IP
Ivan Pavao III
15:26 29.10.2014.

Umorni su ljudi, tužni su im pogledi Velikog su srca, bez dijelova tijela, Ostarjeli, slabi, poprilično blijedi, Po žbirima prezreni, radi svojih djela. Ne čude me žbiri, već se čudim puku Što pospano gleda što im se događa, Nije voljane voljan zgrabiti sudbinu u ruku, Premda mu na njivi poraz dugo rađa. Moj nesretni, jadni i nesvjesni rode, Baš ti gordi ljudi propatiše za nas Izgubiše zdravlja, zbog naše slobode Da bi ih se mnogi odricali danas. Dok mi galamimo na sva javna zvona Kako ćemo složno braniti državu, U to isto vrijeme ološ s našeg trona Trnovitu krunu stavlja nam na glavu. Pripijmo se napokon, k'o svoji uz svoje, Pokažimo zube udbaškome nakotu, Sprječimo mu da on na naše heroje Danonoćno navlači ljagu i sramotu. Budimo oprezni, nedajmo se varati, Na ularu voditi kroz beskrajnu džunglu, Uskoro bi mogli brojne zatvarati. Već nas svakodnevno izvrgaju ruglu. Priđimo si blizu, nek podlaci vide Da nas naša Hrvatska međusobno veže Potom k sebi zgrlimo ratne invalide, Nek se zajedništvo među nama proteže. Doista smo predugo bili jako mamurni, Uznastojmo zato progledati konačno! I nemojmo biti svom čovjeku odurni Pa ćemo pretrpjet ovo vrijeme oblačno. Ja buntovnik stari preklinjem vas glasno; Jedan drugog branite, pomažite, zaboga, Nek vam svima bude poznato i jasno: Da pobjeda sazrijeva tamo gdje je sloga. Upravo zbog toga, čim se malo razdani Tko god ima priliku nek ode u Savsku Jer se u njoj smrzaju ljudi ranjavani Koji rane stekoše za nas i našu Hrvatsku. Saskatoon, 29. listopada

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije