Malo je ljudi koji bi napravili ono što je napravila Vinkovčanka Dubravka Glavaš. Dobrovoljno dati otkaz i tako spasiti kolegicu, samohranu majku, potez je vrijedan divljenja. Tri se dana, prisjetila se Dubravka, lomila u sebi kada je shvatila da je upravo njena kolegice Đurđica Švigač na popisu za otkaz u tvrtki Unidal.
Znala je njezine obiteljske prilike, životnu priču, znala je da ima dvoje djece koje treba hraniti i nešto se u njoj, jednostavno, prelomilo. Dati otkaz u Vinkovcima, gradu s gotovo osam tisuća nezaposlenih, za neke je ludo, preludo.
Najbolji dokaz je činjenica da je Dubravka i dalje nezaposlena. Ali nijednom, tvrdi, nije požalila zbog svoje odluke.– Smatrala sam da je to pravedno. Govorila sam sebi da sam ja ipak još djevojka, bez djece i da mogu lako naći neki sezonski posao, otputovati na more i raditi, a da Đurđica to ne može zbog djece – kaže Dubravka.
Malo je reći koliko su i kolege na poslu i sama Đurđica bili u šoku kad su shvatili što je Dubravka učinila. I doma su ostali zatečeni odlukom.– Mama i sestra bile su blaže prema meni. Otac je bio ljutit. Pitao se tko to radi u današnje vrijeme. Ali kada sam mu objasnila zbog čega sam to napravila, shvatio me i podržao. I sada mu je drago. Pogotovo kad ga ljudi upitaju je l’ to tvoja kći. Tada puca od ponosa – priča Dubravka. Za sebe ne misli da je ikakva heroina. Skromna kakva jest, još se nije navikla na medijsku pozornost koju dobiva.
Smeta joj to sve skupa. Skromna su joj i očekivanja od ove godine.– Samo puno zdravlja. Ostalo će samo doći. Optimist sam – kaže Dubravka. Naravno, bilo bi joj drago i da napokon nađe posao. Po struci je ekonomski tehničar, ali uvijek je, kaže, radila što joj se nudilo. Ne krije da je bilo nekih ponuda i nakon što je dala otkaz u Unidalu, ali ništa ozbiljno.
Jedna tvrtka čak je tražila da ih reklamira u medijima u zamjenu za posao. Odbila ih je. Još uvijek je, kaže, u šoku jer je baš ona Večernjakova osoba godina. Nije se tome nadala i da je ona mogla birati, nagradu bi, kaže, dala pilotima Zvonku Šitumu i Ivanu Ivankoviću.
Osoba godine bez razumijevanja okoline! U korumpiranoj Hrvatskoj takvi ljudi nemaju odgovarajucu podrsku osim verbalne a i ona cesto manjka. Pravo na rad je osnovno ljudsko pravo a koliko ljudi ga ne ostvaruje!? Imamo drzavu ali gdje nam je drustvo?