Tromjesečnik Političke analize, izdavača Fakulteta političkih znanosti, kao temu broja objavio je analizu tri godine mandata Vlade Zorana Milanovića. Autori – profesori s tog fakulteta, makroekonomisti i profesori s drugih fakulteta – analizirali su ekonomsku politiku Kukuriku vlade od preuzimanja vlasti krajem 2011. godine do 2014. Analize nisu nimalo optimistične. Štoviše, secirali su sve poteze, posebice one koji su izostali, a koji su doveli do katastrofalne gospodarske situacije u Hrvatskoj. Autori ne samo što trančiraju ekonomsku situaciju nego se osvrću i na fundamentalne probleme ljevice, ali i desnice kao najjače oporbe, te konstatiraju da se ne nazire kada će se završiti transformacije vodećih stranaka u Hrvatskoj. Glavni urednik Političke analize je profesor Zdravko Petak, a glavni autori makroekonomist Velimir Šonje, profesor Wiliam Bartlett, makroekonomist Milan Deskar-Škrbić, profesor Hrvoje Šimović, docentica Danijela Dolenec te docentica Marijana Grbeša-Zenzerović.
Velimir Šonje: Milanovićeva Vlada nije prepoznala ključna razvojna ograničenja; barijere u investiranju i javni sektor
Vlada Zorana Milanovića na početku mandata nije prepoznala ključna razvojna ograničenja; barijere u investiranju i nerestrukturirani javni sektor. Veći dio mandata potrošila je na promjenu razumijevanja okružja i potragu za novim rješenjima. Ta potraga nije dovršena ni na kraju treće godine mandata. Tako je makroekonomist Velimir Šonje započeo analizu “Mijenjati se ili nestati: tri godine vlade Zorana Milanovića iz ekonomskog kuta”.
Nepoduzetnička retorika
Šonje sublimira kako eventualna pojava slabog impulsa rasta potkraj 2014. neće promijeniti generalnu ocjenu o izrazito neuspješnom razdoblju u hrvatskoj gospodarskoj povijesti. Konstatira da je Hrvatska četvrta u EU prema intenzitetu gospodarskog pada, iza Grčke, Italije i Portugala, a od početka krize druga je na neslavnoj ljestvici, odmah do Grčke. Analizira kako je Kukuriku koalicija došla na vlast s idejom o pokretanju rasta kroz državne investicije. Tu je ideju, navodi Šonje, personificirao Radimir Čačić. I Planom 21 Kukuriku koalicija je i formalno iskazala opredjeljenje za državna ulaganja, a taj temeljni dokument, piše Šonje, nije sadržavao razrađen plan reforme javne uprave i poslovnog okružja radi poticanja privatnih ulaganja. Taj je plan, piše u analizi, odisao protupoduzetničkom retorikom; radnici su potplaćeni, sindikati marginalizirani, kapitalizam je divlji, poduzetnici tajkuni... Na kraju prve godine mandata, ističe Šonje, postalo je jasno da ni od rasta ni od velikih državnih projekata neće biti ništa, a odlazak Radimira Čačića iz Vlade i na simboličkoj je razini označio kraj ideje o spasonosnim državnim investicijama. Ni u drugoj godini mandata nije bilo lako napraviti zaokret prema poticanju privatnih ulaganja kada je već u prvoj godini povećano porezno opterećenje, pokrenute su predstečajne nagodbe koje su otežale situaciju kreditorima, a retorika prema privatnom sektoru svela se na uvođenje reda, kao da su neisplate plaća, porezne utaje i divljanje tajkuna najveći hrvatski problemi, navodi Šonje. Kukuriku koalicija je posve podcijenila činjenicu da postoji neravnoteža između visine poreznih i sličnih opterećenja i kvalitete usluga koju javni sektor pruža građanima i poduzetnicima. To je korijen političkih neuspjeha svih vlada. Kriza državnih financija u velikoj je mjeri odredila postupke Vlade, a nije bilo ozbiljnijih racionalizacija na strani proračunskih rashoda.
U rukama FED-a i ECB-a
Šonje zaključuje da Hrvatska leži na tempiranoj financijskoj bombi čiji se upravljač nalazi u rukama američkog FED-a i Europske središnje banke, koje su zasad kamatne stope održavale niskima. Fiskalne prilagodbe Milanovićeve vlade bile su vidljivije nego u njegovih prethodnika, ali ni izbliza nisu bile razmjerne financijskoj opasnosti s kojom je Hrvatska suočena. Zato je izloženost Hrvatske fiskalnoj bombi sada mnogo veća nego na početku mandata. Zasad, navodi Šonje, nije moguće predvidjeti ni za SDP ni za HDZ hoće li se i kako transformirati i kada će početi pokazivati sposobnost provedbe bolje ekonomske politike. No, za obje te stranke vrijedi ono što vrijedi i za poduzetnike; mijenjaj se ili nestani!
Svaki socijaldemokratski birač ima se pravo odreći ove Vlade
Kukuriku koalicija razočarala je sve segmente vlastitog biračkog tijela. Podbacila je i na liberalnoj i socijaldemokratskoj fronti. Državni proračun nije balansiran, rashodi i dalje premašuju prihode, dug opće države nastavio je rasti, nema ekonomskog oporavka, a državna uprava nije reformirana. S druge strane, urušavaju se zdravstvo i obrazovanje, smanjena su materijalna prava radnika u javnom sektoru, a zabrinjavajuće visoka nezaposlenost doprinosi rastućim nejednakostima u društvu, zbog čega se svaki socijaldemokratski birač ima pravo odreći ove Vlade.
Mobilizacija branitelja
Tvrdi to docentica Danijela Dolenc u svojoj analizi "Zašto SDP-ova vlada nije socijaldemokratska". I iako Dolenec naglašava da je kriza socijaldemokracije sveprisutna, neupitno je, tvrdi, da je na loše europsko naslijeđe domaća socijaldemokracija dodala i vlastite propuste. Kao jedan od krimena SDP-a ističe činjenicu da nije uspio izmaknuti identitetskim politikama koje HDZ uvijek iznova uspješno nameće.
– Sve do danas socijaldemokrati ponavljaju da su i oni branitelji, da i oni vole Hrvatsku te kako i među njima ima vjernika. Na svakim se izborima iznova spotiču na hrvatstvo kad se raspravlja o glasovima dijaspore ili o politici prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini, a jednako je tako sa zdravstvenim i građanskim odgojem ili diskriminacijom seksualnih manjina – naglašava Dolenec. Podsjeća kako je Ivica Račan 2001. godine doživio ozbiljan pokušaj destabilizacije svoje vlade 2001. na splitskom skupu za Mirka Norca, a danas, desetljeće kasnije, kada SDP ponovno vodi Vladu, oporbeni HDZ uspješno mobilizira braniteljske udruge u disrupciji važnih državnih praznika. Sporni su i razni ustupci koje je SDP napravio u svom mandatu, poput neuvođenja građanskog odgoja ili činjenice da u Vladi drže da se ne trebaju jasno izjasniti oko činjenice da je kompletno medicinsko osoblje nekoliko javnih bolnica odbilo provoditi zakonom zajamčeni pobačaj.
Osebujan stil
Zanimljiva je i analiza "Je li za loš imidž Milanovićeve vlade kriv Kennedy" docentice Marijane Grbeša-Zenzerović, koja tvrdi kako Kukuriku koalicija u posljednjih godinu svojega mandata ulazi poprilično nepopularna, kako u pogledu javne percepcije Vlade i vladajućeg SDP-a tako i u pogledu percepcije ključnih pojedinaca.
Vlada je, kaže, pokazala veliki entuzijazam u otvaranju novih digitalnih komunikacija s građanima, ali i prilično nerazumijevanje za strateško komuniciranje. Rekordno lošem Vladinu imidžu pridonio je i premijerov osebujan komunikacijski stil.
Grbeša naglašava i kako se Milanović nema ambicije približiti malom čovjeku i mogao bi čak biti i pozitivan primjer antipopulističke komunikacije. Međutim, problem je što je zastranio u ekstreman komunikacijski obrazac.
– Bilo bi teško u suvremenom demokratskom okruženju naći još jedan primjer vođe koji radi sve kako bi se otuđio od građana – drži Grbeša- Zenzerović.
>>Milanović prijeti Holy da će joj SDP uzeti birače
>>Premijer Milanović zvijezda najdepresivnijeg dana u godini
ma kome će milanović "stati na rep"? bankama? pa dajte ne budite smiješni. i njega njegovu vladu (pa pogledajte samo taj jad od ministara kojima je glavna zanimacija "peglanje" državnih kreditnih kartica). sve to treba potjerati čim prije. jedino rješenje za spas države su parlamentarni izbori - odmah! a cijelu ovu vladu onako u paketu poslati u remetinec. sanader je u zatvoru a napravio je tisućama puta MANJU štetu, što znači da su ovi spremni za doživotnu!