Ivo Sanader više nije osuđenik, nego “samo” optuženik u istražnom zatvoru zbog slučaja Fimi media. Ustavni sud ukinuo je presude Županijskog i Vrhovnog suda u slučajevima Hypo i Ina-MOL. Odluka je donesena u petak, a objavljena je jučer nakon dostave Sanaderu i njegovim odvjetnicima. Ustavni sud nije se bavio pitanjem je li Sanader kriv za ratno profiterstvo i primanje mita, jer je to posao kaznenih sudova, već jesu li poštovana njegova zakonska, ustavna i konvencijska prava.
U sažetku odluke, koja ima 187 stranica, Ustavni se sud ograđuje i da se njegova odluka ne smije uzimati kao dokaz da je Sanader žrtva političkog progona ili sudskog konformizma, kako se to tvrdi u njegovoj ustavnoj tužbi. Budući da su u ponovljenom postupku redovni sudovi dužni poštovati stajališta Ustavnog suda, pitanje svih pitanja jest mogu li ustavnopravni propusti u novom postupku biti ispravljeni bez promjene “biti stvari”.
Čak i ako bude ponovno osuđen za oba slučaja, Sanader će profitirati jer ne može biti teže osuđen.
Blaži zakon
Slučaj Hypo pao je jer se ne zna je li primijenjeno opće kazneno i ustavno pravilo o primjeni blažeg zakona kad se zakon više puta promijeni nakon počinjenja kaznenog djela. Županijski sud u Zagrebu primijenio je KZ iz 1997, a Vrhovni sud KZ iz 2011. ne obrazlažući zašto, dok zakon koji je vrijedio za odvijanja slučaja Hypo (iz 1977., a RH ga je preuzela 1991.), nisu ni spomenuli.
Zatim, pitanje je može li se zlouporaba položaja u slučaju Hypo tretirati kao ratno profiterstvo. Naime, ako je 16. lipnja 2010., kad je unesena ustavna odredba o nezastarijevanju “ratnog profiterstva”, za zloporabu položaja u Hypu već nastupila zastara, ni izmjenom Ustava Sanader se ne može retroaktivno teretiti za ratno profiterstvo. Je li zastara nastupila ili nije, sudovi će odgovoriti u ponovljenom postupku. Propust je i što sudovi nisu obrazložili postojanje “nerazmjerne” imovinske koristi koja je posebna okolnost bez koje nema ratnog profiterstva, već su spominjali samo “znatnu” imovinsku korist koja se traži za zloporabu položaja.
Slučaj Ina-MOL pao je jer je Sanader osuđen za kazneno djelo protiv službene dužnosti iako predsjednik Vlade nije na taksativnom popisu dužnosnika koje Kazneni zakon smatra “službenom ili odgovornom osobom” što je presudno obilježje tog kaznenog djela. Unatoč tomu kazneni sud nije obrazložio zašto je tu odredbu primijenio na Sanadera. Sporno je što su ga osudili i za radnje koje je poduzimao kao šef stranke koji nije i nikako ne može biti “službena osoba”.
Sporan je i dokaz primanja mita, koji proizlazi iz ocjene kaznenog suda da su ugovori koje je Vlada sklopila s MOL-om protivni interesima Hrvatske. Riječ je o ugovorima o međusobnim odnosima dioničara Ine i o plinskom poslovanju. Kazneni sud ocijenio je da su ti ugovori štetni za interese Hrvatske, po vlastitoj ocjeni, kaznenom sudu to je dokaz da je Sanader primio mito.
To je kao metoda dokazivanja individualne krivnje nedopušteno. Time su zamagljene i granice između kaznene odgovornosti Sanadera za primanje mita i političke odgovornosti Vlade za sklopljene ugovore. Jesu li ugovori bili u interesu RH uopće nije “sporno pitanje” za kazneni postupak jer svaki posao za sklapanje kojeg je traženo ili primljeno mito protivan je interesima RH, neovisno o njegovim stvarnim učincima ili dominantnim političkim procjenama o njegovoj štetnosti. Sporna procjena ugovora rezultat je slobodne sudačke ocjene, a ne “testa javnog interesa” izgrađenog u praksi ESLJP-a, a u kojem bi središnje mjesto imao Zakon o privatizaciji Ine.
Svojim pristupom, sudovi su u slučaju Ina-MOL nepotrebno otvorili pitanja smiju li se tijela kaznenog pravosuđa tako miješati u ustavne zadaće zakonodavne i izvršne vlasti, i gdje završava kaznena odgovornost za primanje mita predsjednika Vlade, a započinje politička odgovornost Vlade za sklapanje spornih ugovora.
Šteta za RH dokaz mita!?
Sud je instrumentalizacijom državnog interesa radi dokazivanja individualne krivnje Sanadera za primanje mita, ostavio snažan dojam da se bivšem premijeru uz mito stavlja na teret i svjesno postupanje protivno interesima RH. Iako ga se za to nije teretilo te je tijelo kaznenog progona štoviše odustalo od optužbe da je Sanader kao premijer počinio zloporabu položaja i ovlasti. Doduše, dio krivnje snosi i USKOK jer je u optužnici za primanje mita, a tu pravnu oznaku prihvatio je i Županijski sud, ostao je i činjenični opis za zloporabu položaja i ovlasti iz rješenja o provođenju.
To je s gledišta cjelokupnog postupka bilo nepošteno prema Sanaderu, a s obzirom na kompromitiranost cjelokupnog dokaznog postupka Ustavni sud ocijenio je da nije bilo potrebe baviti se ostalim prigovorima Sanaderovih odvjetnika Jadranke Sloković i Čede Prodanovića vezano za prihvaćanje i ispitivanje pojedinih dokaza.Ustavni sud se u sažetku odluke dotiče i arbitražnog postupka u povodu tužbe RH protiv MOL-a koja je usmjerena na poništenje dioničarskog i ugovora o plinskom poslovanju, a to nije predmet ni kaznenog ni ustavnosudskog postupka protiv Sanadera.
Kao ni ocjena suglasnosti tih ugovora s našim zakonima, pravilima i mjerilima EU i europskim pravnim standardima. Odluke sudova, pa i Ustavnog suda, ne mogu utjecati na arbitražne postupke koje Hrvatska pokreće ili vodi u području međunarodnog trgovačkog prava.
“Opće je načelo da arbitražna sudišta nisu vezana pravomoćnim presudama domaćih sudova, pa ni odlukama nacionalnih ustavnih sudova, jer te presude i odluke arbitražna sudišta smatraju činjenicama. Ta sudišta sama procjenjuju stvar u predmetu koji rješavaju”, obrazlaže u svome sažetku Ustavni sud.
>> Ukinute presude Ivi Sanaderu za Hypo i Ina-MOL
U pravu postoji sustav zastare i on nikada ni u jednom pravu, počev od rimskog, nije bio retroaktivan.Zakoni se nemogu primjenjivati retroaktivno.