Josip Budimir, gospodarski strateg HSLS-a, vrlo je racionalan političar koji bez kompleksa za svoju stranku kaže da ne zaslužuje ministarsko mjesto s obzirom na svoj rejting. A upravo bi on mogao biti ministar gospodarstva, dođe li HDZ-ova koalicija na vlast. Otvoreno kaže i da HSLS nisu kompromitirale koalicije u kojima je bio, nego ljudi koji su ga vodili i predstavljali. Oni koji ga poznaju znaju da vrlo otvoreno, ali na stranačkim sastancima, govori ono što misli, pa i kritizira šefa stranke.
Odakle ste rodom?
Rođeni sam Đakovčanin, roditelji su se u Đakovo doselili iz Maljkova, sela koje se nalazi na pola puta između Sinja i Vrlike. Kada je građena HE Peruča, potopljene su sve obradive površine pa su roditelji bili prisiljeni iseliti se u Slavoniju. Tako da sam ja slavonski Dalmatinac.
Studij vas je doveo u Zagreb ili...?
Ne, studirao sam u Osijeku. U Osijeku sam završio i Upravnu školu namjeravajući upisati pravo, ali ekonomija me više zaintrigirala. To se pokazalo dobrim izborom, jer sam kao izvrstan student na preporuku svojih profesora dobio prednost prilikom zapošljavanja u Saponiji.
Izvrstan student, mislite 5,00 ili...?
Ne, nisam bio taj. Ali ono što me zanimalo, to sam proučavao i više nego što se tražilo po studijskom programu. Pisao sam studentske znanstvene radove kojima sam na Ekonomijadama, natjecanjima studenata ekonomije u bivšoj državi, osvajao i prve nagrade. Iako me privlačio znanstveno-istraživački rad, egzistencijalni prioriteti odveli su me u menadžerske vode.
Ne mogu živjeti u iluziji. I sam imam neke frustracije i nezadovoljstva zbog nekih poteza koje je vukla stranka Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Kada spominjete bivšu Jugoslaviju, jeste li imali neku funkciju u omladini?
Ne, nisam imao nikakve funkcije. Bio sam društveno angažiran, ali nisam podnosio isprazne hijerarhijske autoritete. Njihovo raskrinkavanje bila mi je omiljena intelektualna gimnastika.
Niste poslušnik?
Ne, nikad nisam bio poslušan, ali uvijek sam bio lojalan. Nikada nikoga nisam iznevjerio, ali sam se uporno borio za afirmaciju svojih stavova. Nije bilo lako sa mnom izaći na kraj.
Za vas se kaže da ste desno krilo HSLS-a po svjetonazoru i stavovima. Je li to točno?
Mi smo toliko mala stranka da nemamo krila uopće. Da ih imamo, valjda bismo letjeli. A mi ne letimo, nego pužemo. Zato ne možemo govoriti o tim kategorijama. Imam radikalniji pristup u rješavanju problema, osobito kada je riječ o ekonomskim temama. Za liberale je svojstveno da su bliži desnom centru kada su posrijedi gospodarske teme, odnosno lijevom centru kada je riječ o svjetonazorskim pitanjima.
HSLS je za parlamentarne izbore imao najbolji gospodarski program (HUP ga je i službeno proglasio najboljim), no unatoč tome HSLS nije postao parlamentarna stranka. Koji su glavni gospodarski potezi koje treba povući?
Sve što smo pisali u tom programu i danas je aktualno. Njegova kvaliteta i jest u tome što se nakon četiri godine potvrđuje ispravnost predloženih mjera. Nažalost, Hrvatska je danas u još težoj gospodarskoj situaciji pa dio mjera treba i radikalizirati.
Dakle, što treba učiniti?
Prvo, broj jedinica lokalne samouprave treba smanjiti za pet puta. Kriva je teza da treba ukidati one općine i gradove koje ne zarađuju dovoljno da bi opstale. Gradovi i općine nisu poduzeća. Njihova svrha nije namicanje prihoda, nego pružanje javnih usluga građanima na što efikasniji način. Na tu se mjeru naslanja niz drugih reformi. Prema tako uređenom teritorijalnom ustroju, s općinama koje imaju oko 35.000 stanovnika možete organizirati i gospodarske i društvene djelatnosti tako da budu posložene u logične cjeline. Da imaju riješen sustav zdravstvene zaštite, školstva... Pitanje racionalizacije cijelog sustava, ne samo državne uprave nego i javnog servisa, može se logično kreirati. Dakle, većina resursa iz naplate poreza treba završiti u pružanju usluga građanima, a ne u reprodukciji birokracije. Danas se troši više od 40% proračunskih sredstava na tzv. hladni pogon. Od krucijalnog je značenja povećanje efikasnosti sustava državne uprave. Prvi je preduvjet ukidanje Zakona o državnim službenicima. Zašto radnopravni status zaposlenika u državnoj upravi ne bi bio reguliran Zakonom o radu, kao što je to u slučaju svih ostalih građana. Drugi preduvjet za uspješnu provedbu reforme državne uprave jest ukidanje Ministarstva uprave i isključenje njegova vodećeg kadra iz tog procesa. Oni su najveća prepreka kreiranju institucionalnog okvira u kojem bi bilo moguće podići efikasnost državne uprave. Te dvije mjere bile bi svojevrsni okidač koji bi omogućio ostale zahvate. Racionalizaciju broja zaposlenih, efikasniji način upravljanja ljudskim resursima kroz primjeren sustav nagrađivanja, kvalitetniji odabir ljudi itd. Bez obzira je li netko državni dužnosnik izabran na izborima ili državni službenik, mora ovisit o ostvarenom rezultatu. Ne mogu ministri probijati budžete bez sankcija. Ako ne sankcionirate njih, odakle vam onda pravo da sankcionirate nekog nižeg u hijerarhiji. Iduće ključno reformsko područje je mirovinski sustav. Mislim da treba „ukinuti“ prvi mirovinski stup jer je neodrživ. Iz njega treba isplaćivati samo zarađene mirovine. Ono što nije zarađeno ne može se isplaćivati iz prvog stupa. Onima kojima mirovine ne bi bile dostatne za osiguranje egzistencijalnog minimuma država bi pomogla sustavom socijalne skrbi. HZMO treba izdvojiti iz proračuna.
Pretpostavljam da je jednako i s HZZO-om, što se već i planira?
Da, sljedeća reforma po značenju jest ona zdravstvenog sustava. Treba ubrzati izdvajanje HZZO-a iz proračuna. HZZO se mora brinuti o svojim osiguranicima, a ne o zdravstvenim institucijama. O njima brigu trebaju voditi vlasnici, a HZZO to nije. Sad je u hermafroditskoj poziciji, a to je jedan od uzroka generiranja deficita u zdravstvu. Dugovi bolnica se periodično pokrpaju, ali se ne otklanjaju uzroci njihova nastanka pa one uvijek iznova stvaraju gubitke. Bez racionalizacije bolničke mreže i podizanja efikasnosti njihova rada zdravstveni će sustav ostati rupa bez dna. Sustav socijalne skrbi još je jedan segment koji moramo reformirati. On treba biti koordiniran s državne razine kako bi se bolje kontrolirao transfer sredstava. S obzirom na brojne mjere socijalne politike disperzirane kroz sustav od lokalne do državne razine, dobrobiti korisnika često u kumulativu nadmaše primanja slabije plaćenih radnika. Država tako potiče parazitizam jer postaje isplativije biti socijalni slučaj nego zaposlen u nekoj radno intenzivnoj djelatnosti u kojoj su niske plaće. Šesto područje koje vapi za promjenom jest način upravljanja državnim poduzećima. Nužno je profesionalizirati menadžment. Stručni i afirmirani menadžeri kvalitetnije će voditi ta poduzeća i čuvanjem svoje profesionalne reputacije znatno reducirati prostor za realizaciju političkim klijentelizmom motiviranih štetnih poslovnih transakcija. Zapošljavanje uhljeba samo je jedna od njih. Iako je ona iritantnija, financijski štetnije su one transakcije u koje javnost nema uvid. Naravno, to podrazumijeva i primjenu sustava nagrađivanja jednaku onom u privatnom sektoru. Razlika treba biti jedino u načinu mjerenja rezultata u poduzećima koja imaju monopolni položaj na tržištu.
Koliko ćete u koaliciji s HDZ-om uspjeti provesti svoj gospodarski plan?
Na osnovi prvih razgovora, zaključujem da i u HDZ-u postoji visoka razina svijesti o gospodarskoj situaciji u kojoj se nalazimo i potrebi da se odlučno djeluje.
Mislite da će zaista pristati na to da se za pet puta smanji broj jedinica lokalne samouprave, odnosno da se ukidaju pojedine općine, gradovi i županije?
Naravno da je HSLS minoran partner kad se gleda cijela koalicija i da ne možemo previše toga uvjetovati. Ali najveći saveznik bit će nam argumentacija koja ide u prilog predloženim mjerama. Vjerujem da je spremnost prihvaćanja takvih mjera puno veća nego što, razočarani dosadašnjim odgađanjima reformi, pretpostavljamo.
Rekli ste mi da nikada niste tražili posao, nego je posao tražio vas i da niste poslušnik te da ste i spremni od svega dići ruke ako stvari u koaliciji ne budu išle u smjeru koji vi smatrate dobrim?
Ne mogu sudjelovati u projektima u koje ne vjerujem. Ako se ne bismo uspjeli dogovoriti da se naprave iskoraci u vođenju javnih i gospodarskih politika, u tome ne bih sudjelovao. To je pitanje elementarnog poštenja. I u HSLS-u sam u dva navrata odlazio s pozicija zbog neslaganja s dominantnim stajalištima koja su se na kraju pokazala krivima i koje je stranka na koncu platila svojim rejtingom. Svoju vjerodostojnost nisam spreman trošiti zbog tuđih zabluda.
Mediji su se već raspisali da ćete vi u koaliciji s HDZ-om biti ministar gospodarstva. Biste li prihvatili tu poziciju bude li ona pripala HSLS-u?
HSLS-u neće ništa pripasti. HSLS nije tražio nikakvo mjesto u Vladi niti mu po rejtingu to objektivno pripada. Primarno pitanje jest definiranje paketa reformskih mjera koje će zemlju izvući iz dugotrajne recesije i omogućiti razvoj na dugoročno održivoj osnovi. Licitiranje imenima ljudi koji će te mjere provoditi kompromitira nastojanja da se u fokus stavi sadržaj oko kojeg se formira koalicija.
Poprilično ste kritični prema vlastitoj stranci. Ili možda samo realni?
To je tako. Ne mogu živjeti u iluziji. I sam imam neke frustracije i nezadovoljstva zbog nekih poteza koje je stranka vukla. Dobili smo poruku od građana što misle o takvoj politici. Nije osobito pametno ponavljati iste greške. Na parlamentarnim izborima napravili smo iskorak s gospodarskim program, pa smo se s razine od manje od 1 posto digli na gotovo 4 posto. U nekoliko izbornih jedinica nedostajalo nam je samo nekoliko stotina glasova da prijeđemo prag. Kao što vas kažnjavaju za greške, građani su spremni honorirati promjenu nabolje.
Govorili ste da treba ukinuti Zakon o državnim službenicima i izjednačiti ih sa svim ostalim zaposlenicima, a kako komentirate povratak Marine Lovrić Merzel u Sabor iz zatvora. Saborski zastupnici nisu dužni dolaziti na posao u Sabor, ali plaća im ide... Treba li tu nešto mijenjati?
Kada su državni dužnosnici posrijedi imamo krivi pristup. Promatramo ih kroz visinu plaća i aktivizam u sabornici. Zahvaljujući tome, s odobravanjem prihvaćamo odluke o smanjenju zastupničkih plaća, a na cijeni su oni koji se često javljaju za raspravu. To je potpuno pogrešno. Ne ugrožava nas razmjerno niska proračunska stavka troškova Sabora, nego loša zakonska rješenja koja oni prihvaćaju. Nemamo ni nikakve koristi od štreberluka u Saboru, kao ni od jalovih rasprava i međusobnog nadmudrivanja.
Kako ocjenjujete bivšeg ministra Linića, on je uživao popriličnu popularnost i bio je jedan od rijetkih ministara koji je imao ideju i zaista radio?
Ne volim se određivati prema osobama. Radije komentiram postupke i rezultate. Kad govorimo o rezultatima, uz neprijeporno pozitivan potez vezan uz uvođenje više reda u naplatu poreza, moramo imati na umu, u osnovi, krivu gospodarsku politiku koju Vlada vodi od početka mandata. Ta se politika temelji na najavi izrečenoj još u kampanji Kukuriku koalicije da tzv. bolni rezovi nisu nužni. Kao spasonosno rješenje koje bi zemlju trebalo izvući iz krize najavili su velike investicijske projekte u javnom sektoru. Od početka je svakom tko se bavi makroekonomijom bilo jasno da je to bilo krivo. Fiskalna se vlast u tu politiku uklopila i rješenje problema tražila u novim prihodima kroz povećanje poreznog tereta, a rashodovnu stranu proračuna nisu znatnije dirali. Za to nije bilo političke hrabrosti. Lakše je bilo tražiti čarobni štapić koji će riješiti naše nevolje. Prvo su im to bile investicije u javnom sektoru, pa ulazak u EU i korištenje fondova, potom privatna ulaganja, a sad, u četvrtoj fazi, govore o poticanju potrošnje. Sve je to bilo popraćeno i lutanjem u primjeni konkretnih mjera. Svaku mjeru koju su donijeli brzo su i ukinuli. Prvo su smanjili doprinose za zdravstvo pa su ih opet vratili, pa su povećali porezno opterećenje na plaće, sad ga smanjuju itd...
Stoji li iza tih poteza ikakva suvisla strategija i što možemo iz njih zaključiti.
Ta ekonomska politika savršeno se uklapa u stihove pjesme Dobriše Cesarića „Krug“: „Mi smo išli putem, put je bio dug, kasno opazismo da je taj put krug.“.
Hoće li njemački ekonomski institut IFO HDZ-u ponuditi kvalitetnija gospodarska rješenja, pa da i vaša koalicija ne dođe nespremna na vlast?
Njihov će angažman, sasvim sigurno, biti od velike pomoći u definiranju mjera ekonomske politike. Nitko ne bi angažirao tako respektabilnu instituciju da bi ignorirao njene prijedloge.
Znam da ste fokusirani na gospodarstvo, ali koliko će se HSLS naći s HDZ-om budući da se oni vole vraćati u prošlost, pa govoriti o Titu, spominju lustraciju...
Nismo fokusirani na prošlost, puno više nas zanima budućnost.
Je li Tito uopće tema kojom bi se trebalo baviti?
Nama nije. Zanimaju nas rješenja gospodarskih problema i egzistencijalnih problema građana.
Biste li vi micali Titovo ime s imena ulica i trgova?
Uopće se ne želim time baviti. Čim prihvatim razgovor o tome, dao sam toj temi veće značenje nego što ona zaslužuje. Kad se uhvatite tema II. svjetskog rata, progutali ste mamac i maknuli fokus s bitnog. Ne kažem da i te teme nisu važne, ali mene te teme ne impresioniraju i ne inspiriraju za politički angažman.
HSLS je tijekom svoje povijesti bio i sa SDP-om i sa HDZ-om, pa ste i sami izašli na zadnje izbore. Gdje je zapravo vaše mjesto?
Strankama političkog centra nije problem koalirati ni s partnerima s lijeve ni s desne strane političkog spektra. Nikada nas nije kompromitirala suradnja s bilo kojim partnerom koliko su nas kompromitirali ljudi koji su predstavljali HSLS i politike koje su provodili.
Na koga točno mislite?
Svatko je dao svoj obol u mjeri u kojoj je participirao u vođenju stranke. Nema nevinih. Ako sam imao funkciju u stranci, a nakon toga potonem na izborima, onda sam odgovoran.
Potpuno je u pravu,sigurno je jedan od najvecih krivaca za strmoglavi pad te nekada 3 -ce stranke u Hrvatskoj,bio Budisa.Sto je on radio to je bilo samoubijstvo,sa svakim svadja i totalna nesposobnost da vodi jednu tako veliku stranku.