Arbitražni postupci nemaju osigurač protiv nepravilnosti i kriminalnih radnji, a suci nerado prekidaju proces i ignoriraju nepravilnosti, stav je nekoliko uglednih stranih arbitara s kojima smo razgovarali. Treba li se u tom stavu tražiti objašnjenje i za postupke Arbitražnog suda u slučaju Hrvatske i Slovenije?
– Najpoznatiji je slučaj razgraničenja između Katara i Bahreina iz 1991. pred Međunarodnim sudom kad je otkriveno da je Katar podnio 82 krivotvorena dokumenta – govori nam londonski arbitar Tim Daniel iz međunarodne odvjetničke tvrtke Cooley.
Potpis 10-godišnjaka
Katar je priložio opsežnu dokumentaciju, počevši od 1939., kad je dobio neovisnost od Britanije. Bili su tu dokumenti savjetnika emira, pisma otomanskih dužnosnika, pisma šeika, sudaca... Bahrein je oformio radnu skupinu kako bi pregledala te dokumente i krivotvorina je bila bezobrazno vidljiva. Primjerice, pečat Kraljevske mornarice nalazio se na otomanskoj karti. Dokumenti za koje se tvrdilo da su nastali u razmaku od nekoliko godina, napisani su na istom papiru.
Pečat s likom kraljice Elizabete II. korišten je na dokumentima datiranima prije njezine vladavine. Neke su dokumente pak potpisali ljudi koji su u to doba jedva napunili 10 godina ili se još nisu ni bili rodili.
– Katar je priznao i povukao spornu dokumentaciju – nastavlja Daniel. No postupak se nastavio.
– Suci su odlučili da će te dokumente zanemariti – govori. Od panela sudaca, samo je jedan arbitar imenovan od strane Bahreina, kod presude priložio odvojeno mišljenje.
“Sud nije smio zanemariti ovaj incident bez presedana. Ti su dokumenti zagadili i inficirali cijeli slučaj. Sud je trebao učiniti više, a ne samo zabilježiti korespondenciju o spornim dokumentima između Katara i Bahreina”, napisao je sudac Yves Fortier.
Suci i imaju tendenciju, kad se nađu licem u lice s kriminalnim radnjama, jednostavno izbjeći izravnu konfrontaciju, smatraju švicarski arbitri Pierre Karrer i Gabrielle Kaufmann Kohler. U tom smjeru, barem tako izgleda za sad, ide i Arbitražni sud u slučaju Hrvatske i Slovenije. Nije riječ o neiskusnim sucima. Naprotiv. Predsjednik Arbitražnog suda, Francuz Gilbert Guillaume bio je predsjednik Međunarodnog suda (ICJ),Nijemac Bruno Simma sudac je ICJ-a od 2003., bio je član pravne komisije UN-a i arbitar između Belgije i Nizozemske. Britanac Vaughan Lowe arbitrirao je u sporu oko granice na moru između Barbadosa i Trinidada i Tobaga.
Posljednji pristigli sudac, Ronny Abraham, koji je zamijenio Slovenca Jerneja Sekoleca, predsjednik je ICJ-a i jedan od sudaca u slučaju tužbe za genocid između Hrvatske i Srbije.
Ne smije se tolerirati
– Većina arbitara smatra da im je dužnost da donesu konačnu odluku i čim strana koja se bacila u nedozvoljene radnje prizna i na neki način sanira štetu, smatraju da više nema razloga i koristi inzistirati na krivnji – smatraju švicarski arbitri te se pitaju:
– No takvo ponašanje dovodi do pitanja jesu li arbitri tu samo da odluče u sporu i da izbjegnu sve što bi moglo narušiti mirnu atmosferu arbitraže ili imaju moralne i zakonske obaveze da idu izvan toga? Mi smatramo da moraju učiniti više i da se nepravilnosti ne smiju tolerirati. Na međunarodnoj pravnoj zajednici je da donese stroža pravila rada.
>> Amerika uz Hrvatsku: Dogovorite se kako dalje. Arbitraža nije jedino rješenje
koja je točno razlika između agresije na nečiji teritorij i ove pokvarene spletke ?