Krešimir Planinić najbliži je suradnik Željke Markić i jedan od najutjecajnijih konzervativnih aktivista. Na jarunsku rivijeru došao je nakon boravka u Americi, gdje je kao odvjetnik sudjelovao na konferenciji koju je organizirao Alliance defending freedom (Udruženje za obranu sloboda). To udruženje uglavnom besplatno brani građane diljem svijeta koji zbog svojih stavova imaju problema sa zakonom. Drugim riječima, kada se neki doktor pozove na priziv savjesti i ne želi izvršiti abortus, a onda zbog toga završi na sudu, uskače Udruženje za obranu sloboda sa svojim jakim odvjetničkim timom.
Američki Vrhovni sud donio je odluku kojom se legaliziraju gej brakovi na cijelom području SAD-a. Je li vas to iznenadilo?
Nisam tako promišljao o toj odluci. Više sam to analizirao s aspekta kako pet sudaca (odluka je bila 5:4) odlučuje o nečemu što u konačnici i nije pravno pitanje. Vrhovni sud jednostavno je odlučio da otprilike 13 država mora provoditi takvu odluku bez obzira na to što su se te države ili ljudi koji tamo žive drugačije određivali o tom pitanju. Među tim državama je i Alabama koja je sa 81 posto izglasala definiciju braka kao zajednicu muškarca i žene.
Hoće li se to dogoditi i u Hrvatskoj s obzirom na to da postoje najave da bi sličnu odluku mogao donijeti EU?
Na razini EU ne postoji jedno unisono obiteljsko zakonodavstvo koje moraju svi prihvatiti. To je zato što postoje različite kulture i tradicije. Stoga je vrlo teško predviđati što će se dogoditi. Ali slične će tendencije biti i u EU.
Znači li to da bi hrvatski referendum o definiciji braka mogao pasti na razini EU?
To je zasad nemoguće. U sadašnjem trenutku, kada imamo Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u kojoj se u članku 12. izričito štiti samo brak kao zajednica žene i muškarca, to je nemoguće. Osim, dakako, u slučaju da potpisnici Konvencije to izmijene, što nije izgledno. Vjerujem da će, usprkos žestokoj kampanji protiv, opstati životne vrijednosti koje zagovara većina ljudi u Hrvatskoj. Uostalom, kršćanstvo je opstalo u Hrvatskoj iako je vjera, osim u Partiju, 45 godina faktično bila zabranjena.
Je li vas kao odvjetnika iznenadila odluka Ustavnog suda koji je ukinuo dvije presude Ivi Sanaderu?
Ne toliko. Ta je rasprava zanimljiva s aspekta dokaza i dokazivanja. Kada gledate na bit, problem je u dokazima. Ili njihovu nepostojanju ili nesposobnosti tužitelja da ih pronađu, potpuno je svejedno. Jesu li razmjena papirića i nepostojanje dobrog dokaza o primitku novca u predmetu INA-MOL, uz sve ostalo, dostatni sudu da donese presudu takvog značaja?
A odluka Ustavnog suda koja praktički ukida gonjenje privatizacijskog kriminala?
Ne možete odjednom proglasiti nevažećim nešto što se radilo po određenim pravilima i otišlo u zastaru. I onda retroaktivno progoniti i za ona kaznena djela koja su otišla u zastaru.
Znači, vrijedi čuvena izjava generala Ljube Ćesića Rojsa: tko je jamio, jamio je?
Vidio sam takav naslov u novinama. Zastara i postoji, navodim jedan od razloga, zato što je problem u dokazivanju.
Meni se čini da će ovakva odluka Ustavnog suda destabilizirati društvo.
Ne mislim. Mislim da se trebamo okrenuti onome što nam se događa danas i gledati prema sutra. Na to gledam čisto odvjetnički i možda nisam najbolji sugovornik, ali ako je nešto zastarjelo, onda ne možemo naknadnim pravnim mehanizmima reći da zastara ne vrijedi.
Ali pretvorba i privatizacija su milenijski projekt. To nisu obična kaznena djela koja se događaju svakodnevno.
Ali što vi predlažete kao logično rješenje? Ako ćete predložiti da se sada ide kažnjavati nešto što je bilo prije 20 godina, onda to ide teško. Privatizacija ipak nije genocid koji nikada ne zastarijeva. Prihvaćam da je to ogroman društveni problem, ali trebao se rješavati kad je nastao.
Privatizacija nije genocid, ali nije ni obično kazneno djelo.
Slažem se, ali su se ta kaznena djela trebala procesuirati u datim okolnostima i u okviru tada postojećih zakona. Sada treba procesuirati sve one koji se još mogu procesuirati. Koliko vidim, Ministarstvo financija nešto slično najavljuje.
Velika većina ljudi privatizaciju doživljava kao nepravdu. Kako njih zadovoljiti i što im reći?
Da, to je nepravda. Mislim da će biti teško ishoditi zadovoljštinu.
Kako vi prenosite konzervativne vrijednosti na svoju djecu?
Vjerujem da roditelji kroz odgoj imaju cilj prenijeti na dijete ono što će na životni put ponijeti kao dobro. Samo je pitanje načina. Sigurno da ponekad postoji i otpor.
Gdje po vama roditelji najviše griješe u tom procesu?
Kada se ponašaju suprotno onome što govore. To je najveća pogreška. Kaže se da se na mlade preslikava ponajprije ono kako se roditelji ponašaju i djeluju. Dijete vas puno više promatra i slijedi, a puno manje sluša.
Konzervativce doživljavaju ozbiljnima ljudima koji se nikada ne smiju i zabavljaju.
To mi zvuči kao da su konzervativci s Marsa. Konzervativci su ljudi od krvi i mesa kao i svi drugi.
Hoćete li navratiti k Željki Markić na Šipan?
Rado bih, ali mislim da ovaj put neću. Ove godine imam malo drugačiji plan.
>> 'U ime obitelji' Leki predali 386.649 potpisa za raspisivanje referenduma
Oprezne, odmjerene izjave, bez napadačkog stava, koje uvažavaju neistomišljenika iako istovremeno brane svoj (suprotni) stav. Bez previše blebetanja, upiranja prstom, okretanja nekoj prošlosti ili žaljenja što nije drugačije, već realno sagledavanje sadašnjosti i nada u bolju (ali ne radikalno izokrenutu) budućnost... Eto - to je konzervativizam.