Prošle je godine liječniku Robertu Kolundžiću u ambulantu u zagrebačkoj Klinici za traumatologiju došla 67-godišnjakinja iz Dubrovnika. Dijagnoza – tumor zdjelice. Operacijom bi se pacijentici morala ukloniti ne samo cijela zdjelica nego i pola tijela. Ne postoji alternativa tom zahvatu.
– Ljudi ne pristaju na takvu operaciju jer se mora amputirati noga. Takav zahvat je rijedak, osobno ga nisam ni vidio, a kamoli radio. To je izuzetno radikalan i neprihvaćen zahvat te se ljudi odlučuju da tumor i ne operiraju. Druga nam je opcija bila da idemo na kirurško vađenje tumora i na neki način rekonstrukcije – opisuje prof. dr. Robert Kolundžić.
Svoju ideju rekonstrukcije podijelio je u ambulanti s mladim kolegom dr. Tomislavom Čengićem.
Ništa bez matematike
– Tomislav i ja razgovarali smo o tome kako to riješiti. Razmišljao sam da napravimo kalup koji će Instrumentaria (tvrtka koja proizvodi implantate, op.a.) pokušati izliti. Tomislav me pitao je li to netko radio u 3D printeru. Znate, mladi više surfaju i imaju informacije. Tomislav je sjeo za kompjutor i priča je krenula – govori profesor Kolundžić kako je sa svojim suradnicima osmislio i pokrenuo projekt personalizirane medicine u hrvatskom zdravstvu. Personalizirana medicina upravo je ono što sam naziv sugerira – medicina usmjerena prema pojedincu. Pacijentica koju spominjemo dobila je zdjelicu po mjeri koja točno odgovara isključivo njezinu tijelu i kompenzira bolestan dio tijela. Prethodio je tomu veliki posao liječnika koji su u suradnji s inženjerima i informatičarima realizirali ovaj projekt. Upravo takva sinergija različitih struka donosi velike, a može donositi kudikamo i veće rezultate te doslovno spašavati živote.
– Vidio sam da se druge struke služe 3D printanjem. Kad imate, recimo u industriji, nekakav dio koji ne možete napraviti bilo kojom drugom metodom i načinom obrade, koristite 3D printanje. To je tehnologija koja se koristi u vojnoj i svemirskoj industriji o kojoj sam informacije predočio profesoru – kaže mladi dr. Čengić. Nakon toga slijedi niz akcija: pitati Instrumentariju može li to ona napraviti, pronaći 3D printer za medicinske svrhe u Engleskoj te zajedno s informatičarima i prof. dr. Janošem Kodvanjem sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje donijeti odluku – idemo konstruirati zdjelicu. Taj se implantat printao onako kako smo ga mi konstruirali jer nam je cilj bio da implantat bude anatomski sličan prirodnom i s jedne strane lakši, a s druge čvrst. Tako smo konstruirali implantat s velikim brojem pora, šupljina koje su u našem hipotetskom razmišljanju bile važne jer smo željeli da vezivno tkivo urasta u te pore kako bi implantat bio što stabilniji – opisuju liječnici kako su krenuli svojom idejom i radom spasiti život pacijentici iz Dubrovnika. Prethodila je tomu cijela biomehanička studija i puno računanja da bi dobili fiksacijske točke implantata za zdravo tkivo.
– Morali smo implantat napraviti dovoljno poroznim, a opet dovoljno čvrstim. Ne smije biti prazan jer bi se savio kad bi pacijentica ustala, a ni pun jer bi tada bio pretežak. Inženjeri su davali svoje ideje, mi svoje i odlučili smo napraviti šupljine koje ćemo kasnije ispuniti kosti tako da pojačamo čvrstoću. Na osnovi naših projekcija i podataka koje smo unijeli u računalo, prof. dr. Kodvanj izračunao je gdje će biti najveće opterećenje implantata, odnosno provjerio jesmo li dobro složili konstrukciju – objašnjava prof. dr. Kolundžić kako je došlo do realizacije prvog hrvatskog 3D implantata.
Cijena zahvata 157.000 kuna
Kad su dovršili posao, informatičke podatke poslali su u Englesku na 3D printanje – u takav printer stavi se kocka titanske prašine koju on laserima povezuje tako da se dobije konstrukcija jednako čvrsta na svim dijelovima. Dobili su implantat zdjelice prikladan upravo za 67-godišnju pacijenticu iz Dubrovnika. I otvorili posebno poglavlje u hrvatskoj medicini i zdravstvu budući da se ovaj njihov rad prikazuje kao ogledni primjer u nizu zemalja, a dr. Čengić pozvan je prezentirati ga i u jednoj od najboljih ortopedskih klinika na svijetu, onoj u Baselu.
Godinu dana od ugradnje, koja spada u jedan od najzahtjevnijih operacijskih zahvata, pacijentica se kreće uz pomoć hodalice. U međuvremenu spašeno je još troje ljudi u Hrvatskoj s istom strašnom dijagnozom. Jedan od njih je Jure Deligegić koji je u Klaićevu bolnicu na svoj 16. rođendan – ušetao u dvoranu. Dočekao ga je ministar zdravlja Siniša Varga, medijska svita i liječnici koji su ovom dječaku svojim znanjem i vještinama dali šansu za izlječenje teške bolesti kao i kasniji kvalitetniji život. Jure je, pak, sretno dijete kojemu je, zahvaljujući modernoj tehnologiji i vrhunskim medicinskim i tehničkim spoznajama, za 157 tisuća kuna spašen život. Ukupna je to cijena implantata i operativnih troškova u koje se ne ubraja dodatni rad liječnika jer su sav posao obavili za svoju redovnu mjesečnu plaću.
– Riječ je o primjeni personalizirane medicine kod onkološkoortopedskih bolesnika koji zahtijevaju uistinu skupe operativne zahvate, ali s dobrim ishodima – ističe profesor Kolundžić dodajući kako je, kad je riječ o personaliziranoj medicini, najveći problem u svijetu financiranje. – To je vrlo skup pristup u medicini, a postoji i problem zaštite intelektualnog vlasništva kao i drugih regulativnih odnosa – kaže prof. Kolundžić objašnjavajući kako se u svijetu formiraju centri koji rješavaju probleme personalizirane medicine, dok se u Hrvatskoj personalizirana medicina ne primjenjuje rutinski i nema organiziranih centara koji bi se bavili takvim pristupom u medicini u onkoortopedskih bolesnika.
– Zasad se sredstva za liječenje takvih bolesnika izdvajaju isključivo iz budžeta bolnica i samo je dobra volja ravnatelja da dopusti plaćanje takvog implantata – kaže prof. dr. Kolundžić koji se trudi napraviti centar izvrsnosti u kojemu bi se na jednom mjestu koristilo znanje i iskustvo više djelatnosti i primijenilo u personaliziranoj medicini. – U Klinici za traumatologiju imamo koštanu banku koja bi mogla pridonijeti stvaranju brenda bolnice, imamo izvrsne stručnjake, međutim, sve to treba integrirati. A nadređeni i prepoznati – kaže profesor Robert Kolundžić dodajući da se ovakve operacije ne rade rutinski u Europi, da ih je obavljen određeni broj u Kini te da ih možda još netko negdje i radi, ali se o tome dosad nije čulo... – Ograđujem se jer je teško govoriti o drugim strukama, ne bih želio nekoga nenamjerno zaboraviti – govori on koncentrirajući se na svoje područje. – Jedan od početaka personalizirane medicine u Hrvatskoj, u području bolesti lokomotornog sustava, istraživanje je na prepoznavanju rizika pojave odbacivanja umjetnog kuka. Promatrao sam povezanost varijacije određenog gena s nastankom nestabilnosti umjetnog zgloba kuka u naših bolesnika. Takvi rezultati kasnije nam otvaraju mogućnost rane intervencije, odnosno sprečavanje pojave takvih odbacivanja. Da objasnim, isti implantat ugradite u dva različita čovjeka, kod jednog se savršeno primi, a kod drugog ne. Razlog ranijeg odbacivanja implantata nije infekcija ili ozljeda, već varijacija određenog gena. Na temelju takvog zaključka, i prije nego što ugradimo umjetni zglob bolesniku, mogli bismo odrediti genotip i prema tom genotipu odrediti način i vrstu implantata za ugradnju – objašnjava prof. dr. Kolundžić, inače i profesor na Odjelu za biotehnologiju Sveučilišta u Rijeci.
Bolesti iste, pacijenti različiti
Kako kažu ovi liječnici, personalizirana medicina započela je upravo primjenom molekularne biologije i u određivanju ljudskog genoma, pri čemu se vidjelo kako svatko ima svoju varijaciju. Personalizirana je medicina prvi put primijenjena upravo u farmakogenetici pa je u tom dijelu medicine i najdalje dogurala. Riječ je o takozvanim pametnim lijekovima koji djeluju individualizirano na osobu ovisno o njezinu genetskom zapisu, odnosno varijaciji gena.
– Bolest ima svoju definiciju i određene simptome. Međutim, pacijenti nisu isti. Liječenje je standardizirano, ali se sve češće događa da ne djeluje jednako na svakog bolesnika pojedinačno. Počelo se stoga razmišljati da rješenja treba tražiti na molekularnoj razini svakog bolesnika. Često na svojim predavanjima znam reći studentima rečenicu koju sam čuo od svog učitelja prof. dr. sc. Dubravka Orlića – da su bolesti iste, ali su pacijenti različiti.
Upravo takav pristup otprije 20 godina bio je početak razmišljanja o personaliziranoj medicini – govori prof. dr. Kolundžić i najavljuje u kojem će se smjeru razvijati personalizirana medicina kada raspravljamo o lokomotornom sustavu. – Rutinska primjena svih biotehnoloških dostignuća ući će u široku primjenu u ortopedskoj praksi, pri čemu podrazumijevam bioinženjering tkiva, hrskavica i kosti, a nađu li se najkvalitetniji nosači, vidim budućnost i u njihovu 3D printanju. S tehničkog aspekta budućnost je u pronalasku novih materijala koji će po svim svojim karakteristikama biti što sličniji prirodnima. I sve bi se to moglo događati u Hrvatskoj – zaključuje prof. dr. Kolundžić.
>> Sada uzmem mami auto, a htio bih voziti kamion
nebi htio biti zloban, samo pitam jeli operacija dostupna za sve pacijente, ili samo za političko-bogataško-mafijašku klijentelu?