Prvi korak za rješavanje problema je priznanje da problem postoji. Zato recimo to naglas: SDP kao stranka već jako dugo funkcionira sve lošije i lošije. Uvod je to iz eseja SDP-ova saborskog zastupnika Bojana Glavaševića koji bi se mogao nazvati i esej o budućnosti SDP-a, a koji autor piše od rujna, točnije od gubitka parlamentarnih izbora.
Bio je to, kaže, njegov način da na papir stavi svoje viđenje zbog čega je stranka pretrpjela dva izborna poraza u kratkom vremenu, ali i da pokuša dati odgovor na pitanje što bi SDP sada trebao napraviti da krene na put političkog uspjeha.
Zapravo dva potpuno logična pitanja o kojima bi se u SDP-u trebalo raspravljati, ali i koja se na Iblerovu trgu i dalje uporno izbjegavaju.
Za Glavaševića, koji se nada da će njegov esej doprijeti do što više članova i izazvati nužnu raspravu, SDP bi, za početak, trebao razmišljati izvan lijevo-desnog koordinatnog sustava ideja. Odnosno, početna bi im točka trebala glasiti: SDP je stranka od izuzetnog značaja za funkcioniranje demokracije u Hrvatskoj.
Glavašević u svom eseju postavlja i pet ključnih teza za budućnost SDP-a. Socijaldemokracija 20. i 21. stoljeća postigla je uistinu mnogo, ali da treba nova poglavlja i ideje za vrijeme u kojemu živimo danas prva je ključna teza, a pitanje što bi socijaldemokracija trebala biti danas i što želimo da bude sutra jedno je od prvih na koje SDP mora dati odgovor.
– Društvena nejednakost u Hrvatskoj do te mjere je visoka da je neće biti moguće riješiti ako apsolutno svi društveni akteri ne budu izbačeni iz svojih “zona ugode”. Možemo li takav svjetonazor očekivati od liberala? Ne – naglašava.
Druga je teza da se SDP mora početi hvatati u koštac s velikim bitkama vremena, pa i obranom razine ljudskih prava i pobjeđivati u njima svojom kreativnošću, znanjem i idealima.
– Ona je već počela: vidimo je u žilet-žici razvučenoj diljem Europe, u borbi za reproduktivna prava žena, u borbi za LGBT prava, ali i u borbi za pravo na življenje svoje vjere. Građani povjerenje daju onima koji mogu biti njihovi šampioni, a SDP može biti dorastao tom pozivu – piše u eseju.
Treća je bitna teza da se SDP u budućnosti treba intenzivno okrenuti lokalnoj politici – izgradnji kapaciteta, lokalnih organizacija, mreža suradnje i investiranjem u profiliranje i dugoročno podržavanje ljudi koji mogu voditi na lokalnoj i regionalnoj razini. Ljudi koji vode SDP moraju živjeti novu socijaldemokraciju i voditi primjerom, četvrta je ključna teza.
Budući lideri SDP-a, naglašava, moraju disati novu socijaldemokraciju, biti spremni živjeti socijaldemokratski moral koji podrazumijeva visoku razinu osobne odgovornosti. A nove generacije vodstva moraju implementirati načelo rotacije da bi osigurale svježinu ideja i kadrova.
Za kraj, Glavašević piše da SDP-u puno više treba promjena identiteta nego imidža.
Možda i mnogima, kaže, smeta riječ “partija” u imenu SDP-a, ali je uvjeren da je neusporedivo više onih kojima, u politici općenito, a onda i u SDP-u, smetaju parazitizam, nemoral, bezidejnost, neobrazovanost, isključenost intelektualaca...
>> Bojan Glavašević: Hasanbegović je kulturu podijelio na lijevu i desnu
Jesenti milu bigulicu, rečeno onako pučki a opet fino, jako se zabolje ona stvar i za kandidate za šefa SDP-a i za tu nakazu od stranke. Kad bi u Hrvatskoj postojalo i samo "d" od prave demokracije, tada bi ta stranka zbog svoje protuhrvatske te svjetonazorski i ideološki retrogradne politike već odavno bila bi izvan zakona te bi se po miloj volji mogla baviti ilegalnim radom, upravo kao nekad mati joj KPH.