Nijedna politička pozicija u Hrvatskoj u proteklih dvadeset godina nije bila toliko izložena bezrazložnim napadima i predrasudama kao što je to bio konzervativizam.
U pojmovnoj džungli koja je vladala u našemu javnom prostor, a koja ni do danas nije raskrčena, konzervativci su se često poistovjećivali s desničarima, ognjištarima i primitivcima najgore vrste. Ima puno razloga zašto je bilo tako. Sve donedavno ljevica (vrlo često marksistička) imala je monopol na javni prostor koji je baštinila još iz komunizma. Imala je, zašto ne reći, i svoju intelektualnu elitu koja je vrlo solidno branila svoje pozicije. Konzervativna misao bila je sustavno zatirana u komunizmu, a nakon tranzicije nije se uspjela nametnuti. Bilo je pokušaja, bilo je ljudi koji su bili iskreno zainteresirani, ali nije bilo uspjeha.
Do prije nekoliko godina, do početka javnog djelovanja povratnika iz dijaspore dr. Vice Johna Batarela i dr. Stjepe Stephena Bartulice, biti konzervativac bila je više kao psovka nego legitimna politička opcija koja je, vrijedi napomenuti, zaštitila anglosaske zemlje (SAD, Veliku Britaniju i Australija) od štetnih eksperimentiranja i pogubnih revolucija. Prošlog tjedna Večernji je list objavio kapitalno djelo "Politika razboritosti" Russella Kirka, jednog od najutjecajnijih konzervativnih mislilaca 20. stoljeća.
Ideolozi s receptima
Ta knjiga ne nudi gotova rješenja i upute za praktično djelovanje, nego ih potiče na razmišljanje o društvu u kojemu žive, sugerira da sve što smo naslijedili nije tako loše. Konzervativac uvijek iz tradicije uzima ono što je provjereno dobro, a u promjene ide tek nakon što o njima dobro razmisli i kada postoji konsenzus u društvu. To je bitna razlika u odnosu na ideologe koje nude gotove recepte pa neka košta koliko košta. Dovoljno je samo sjetiti se koliko je ljudskih života stajao komunizam i fašizam.
"Dok radikalni reformator, koji se proglasio sveznajućim, obara svakog suparnika kako bi brže došao do zemaljskog raja, konzervativci, posve suprotno, imaju naviku objedovati s oporbom", piše Kirk u jednom eseju.
Konzervativci su svjesni da postoje razlike u društvu pa stoga inzistiraju na dijalogu i dogovoru s neistomišljenicima. Budući da nije ni religija ni ideologija, sustav mišljenja nazvan konzervativizmom ne posjeduje Sveto pismo ni Kapital kao izvor dogmi.
Profesor dr. Ivan Pongračić bio je kućni prijatelj s Russellom Kirkom i vrlo čest gost okupljanja intelektualaca na Kirkovu imanju. Objašnjava da je za Kirka konzervativizam bio praktično svladavanje nebrojenih prepreka s kojim se suočavamo svakodnevno. Posebno je prezirao sve vrste ideologija – komunističke, socijalističke, fašističke i nacističke – jer su one za njega bile zapravo samo paravan za mentalno zaluđivanje masa, trikovi za dolazak na vlast. Kirk je stalno naglašavao da nesavršeno ljudsko biće ne može stvoriti savršen političko-ekonomski sustav. Uvijek je inzistirao na tome da se ne obožavaju lažni bogovi.
Vrag je uvijek u žurbi
Kirk se volio pozivati na staru poslovicu koja kaže da Bog čini dobro, ali uvijek postupno. Vrag je, s druge strane, uvijek u žurbi. Sada je jasno zašto se konzervativci ne žure i nikada ne žele radikalne promjene. Društvo stvara knjige, knjige ne stvaraju društvo, zapisao je Kirk.
Hoće reći da konzervativni mislilac ne dolazi u zabludu da bilo koji skup apstraktnih ideja može zadovoljavajuće kontrolirati i usmjeravati ponos, strast i predrasude čovječanstva. Komunisti i fašisti su mislili suprotno pa su iza njih ostala polja smrti i razrušene zemlje.
Konzervativac želi onom najboljem u starom poretku pridružiti potrebna zdrava poboljšanja kako bi očuvao kontinuitet civilizacije. Kako se postaje konzervativac? Kirk i tu daje zanimljiv odgovor.
On nikada nije odlučio postati konzervativcem, nego je otkrio je da je konzervativac kada je počeo razmišljati o bitnim političkim i društvenim pitanjima.
Uvjeren sam da će mnogi nakon čitanja "Politike razboritosti" shvatiti da su konzervativci. Kandidata ima jako puno jer su to svi oni koji razmišljaju svojom glavom, koji imaju zdrav razum i koji se ne daju zavesti jeftinim obećanjima koja se nikada neće ostvariti.
>>Pongračić: Za Kirka sloboda nema smisla bez – pravila igre
>>Konzervativac sa srcem liberala koji ne živi u kavezu ideologije
Zokijeva izjava o "najuspiješnijoj Vladi u povijesti" izgleda se proširila Londonskim Cityjem i Wall Streetom, Iz visokih i nepovjerljivih izvora saznajemo da British Airways želi Hajdaš Dončića za glavnog si-ai-oua, Microsoft navodno ludi od želje da što prije dovede Marasa a Bill Gates želi na ćelu svoje humanitarne fondacije MRS Opačić, ne pita za plaću. Izgleda da je Zoka fakat u pravu..