Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom koji stupa na snagu 1. siječnja sljedeće godine obvezuje poslodavce da zapošljavaju određeni broj invalida u skladu s brojem uposlenih u tvrtki, a ako to ne učine, plaćat će kaznu od 900 kuna mjesečno.
Plaća i invalidnina
– Mnogi će, znam iz iskustva, radije plaćati kaznu nego zaposliti invalida jer je predrasuda kako oni imaju umanjene radne sposobnosti iako istraživanja kažu, kako su, primjerice, gluhe osobe najproduktivniji radnici svugdje u svijetu. S druge strane, problem je koliko su osobe s invaliditetom motivirane raditi jer, ako se zaposle, gube invalidninu, koja je otprilike ista kao plaća koju će primati.
Bili smo nedavno u Škotskoj i ondje im ostaje invalidnina, plaća je tri puta veća od invalidnine, a država plaća stan i pola režija. To je dobar model, ali teško je ostvariv kod nas – kaže Tomislav Velić, šef Udruge Bubamara. Dodaje da neki invalidi imaju smanjene mogućnosti rada zbog svojih tjelesnih nedostataka, ali uz malo truda može se svakome pronaći prilagođen posao.
Velić objašnjava kako će država zasigurno puno novca prikupiti naplaćujući kazne od 900 kuna mjesečno te se nada da će taj novac biti namjenski utrošen u poboljšanje i prilagođavanje radnih mjesta za osobe s invaliditetom.
Sedam zaposlenih
– Nadam se da taj novac neće služiti za krpanje proračunskih rupa. K nama svakodnevno dolaze invalidi i traže bilo kakav posao jer je velik dio njih socijala, ali ako ih zaposlimo, gube invalidninu i odmah odustaju jer je invalidnina sigurna, a posao sezonski.
Zato bi zakon i po tom pitanju trebao propisati da primanje plaće ne isključuje invalidninu – kaže Velić i podsjeća da je u Vukovarsko-srijemskoj županiji nešto manje od 200 nezaposlenih invalida te je, koliko se on sjeća, u posljednjih sedam godina zaposleno sedam osoba s invaliditetom.
Jedna opaska: Ima ljudi s manjim invaliditetom kojima bi se mogao pronaći posao njima prilagođen i koji bi mogli normalno raditi. Međutim, ima i onih invalida koji dio dana jednostavno moraju provesti na rehabilitaciji i koji su dosta po raznim pregledima, a ni problem transporta takvih ljudi do posla i natrag nije baš mačji kašalj i ne samo što košta već i traje. To su realne okolnosti i čovjek ih treba biti svjestan.