Još je drevni rimski car Marko Aurelije u svojim filozofskim djelima zapisao da nema smisla raspravljati o tome kakav bi dobar čovjek trebao biti. Trebalo bi jednostavno pokušati biti takav.
Kako ista maksima vjerojatno vrijedi i za političare, poprilično je jasno kako je svađa premijera i predsjednice suštinski besmislena rasprava i potpuni gubitak vremena. Umjesto da se trude biti što bolji državnici, premijer i predsjednica ratuju oko toga kakav bi državnik trebao biti. Za Milanovića, koji je dobar dio svog mandata potrošio tjerajući privatni kapric i vodeći personalne ratove, to i ne čudi, no prihvaćajući takvu igru, nova predsjednica vrlo brzo će potrošiti politički kapital koji ima. A politički kapital, kao i svaki drugi, sporo se akumulira, a brzo troši.
Što će učiniti kad je premijer otvoreno napadne?
Mnogi će možda reći kako je Kolinda Grabar-Kitarović izbore dobila upravo na platformi jačeg suprotstavljanja premijeru i aktualnoj Vladi – onome što Ivo Josipović nije činio – pa da je stoga pozivanje na ostavku premijera i ispunjenje njezina obećanja biračima. Možda je to i točno, no koncept asimetričnog ratovanja u politici rizična je strategija. Na uvijenu Milanovićevu provokaciju premijerka je reagirala tražeći njegovu ostavku. Što će učiniti kad je premijer otvoreno napadne? Pozvati građane na ulice?
Politika je igra koja zahtijeva strpljenje, dobre živce, a ponekad i đon obraz. Ako želi igrati tu igru, predsjednica bi trebala imati te karakteristike. No, zašto bi uopće tako igrala? Kukuriku vlada i njezin čelnik u samo tri godine uspjeli su svoj rejting dovesti do razine koja je danas gotovo niža od HDZ-ove u jeku najgorih korupcijskih afera. Treba li boljeg dokaza da građani vide kako Vlada ne radi dobro? Taj proces, u konačnici, doprinio je dolasku Kolinde Grabar-Kitarović na Pantovčak i posve je nejasno zašto bi ga sada trebalo ubrzavati, osobnim nesnošljivostima unatoč.
Figurativno govoreći, Zoran Milanović tri godine se ponašao kao politički samoubojica, a sad je došao na sam rub provalije. Dobre su šanse kako će na kraju i skočiti u ponor, a ako ga pokuša gurnuti, predsjednica će tek postići to da bude optužena za ubojstvo. Želi li pridonijeti boljitku Hrvatske, bilo bi bolje da svoj politički kapital troši na proaktivnu politiku. Povijest je ipak neće pamtiti po onome što sruši, već po onome što izgradi. Za rušenje u Hrvatskoj ionako uvijek ima sasvim dovoljno zainteresiranih.
>> Predsjednica brzo gubi bodove na terenu kao stvorenom za ženu
>> Kolinda Grabar-Kitarović zatražila ocjenu ustavnosti odredbi Ovršnog zakona
Poštovanom autoru htio bih napomenuti da je hrvatskom narodu definitivno ostao u upamćen za sva vremena predsjednik dr. Franjo Tuđman koji je SRUŠIO komunističke okove Hrvatske u SFRJ. Zato budite uvjereni da će novoizabrana predsjednica Kolinda, koja mora rušiti ponovno Hrvatskoj nametnute regijonske okove, (između ostalog i doprinosom medija), jednog dana biti rame uz rame našem prvom predsjedniku! Graditi se može samo na čvrstim temeljima povijesne istine, a ne na močvarama regionskih laži!