Ponedjeljak, 13. listopada
Bivši oficir Jugoslavenske ratne mornarice Boško Poljak sin je sestre Stipe Milanovića, oca hrvatskog premijera, a javnosti je postao poznat lani, kad je nakon 23 godine zamrznuo mirovinu te je izabran za šefa tehničkih poslova u Nacionalnom parku Krka. Riječ je o jednom od mnogih primjera zapošljavanja i postavljanja na visoke dužnosti po rođačkim, prijateljskim, kumovskim, stranačkim kriterijima, u čemu prednjači upravo predsjednik Vlade Zoran Milanović.
Danas je objavljeno kako je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje dok ga je vodio sadašnji ministar zdravstva Siniša Varga sa SDP-om potpisao pet ugovora, ukupno vrijednih oko pola milijuna kuna, s marketinškom i PR tvrtkom Rizol medija, kojoj je vlasnik - muž Milanovićeve rođakinje. Prije otkrića toga slučaja mediji, među njima i oni izrazito skloni kukurikavcima, pisali su o nevjerojatnom zapošljavanju u “informatičkom divu” Apis IT-u, koji radi velike poslove za državne ustanove. Često mimo stručnih kriterija samo u posljednje dvije godine u toj je tvrtki zaposleno 114 osoba, “od čega značajan dio njih... ima iskaznicu SDP-a, Foruma mladih SDP-a ili su rodbinski, prijateljski ili interesno vezani uz tu stranku”.
Svojedobno sam za “Večernjak” napravio veliki intervju s oporbenim Zoranom Milanovićem, a s razgovora sam se vratio prilično veseo. Budući premijer me se jako dojmio, pa sam mislio - kao ljevičaru nisam mu sklon, ali ako i dođe na vlast, moglo bi biti dobro. Učinilo mi se da je jako obrazovan, politički pismen, pošten, te da ima državničkog potencijala za kojim Hrvatska vapi. I što smo na kraju dobili? Odrastao sam u Imotskoj krajini, pa se sjećam onih seoskih i malogradskih glavešina, partizana i partijaca, koji su tako bezočno, gdje god su mogli, zapošljavali svoju rodbinu. I ne samo to: okolini su to nametali kao nešto prirodno, normalno, a nije da i po tome nisu bili ugledni i poštovani.
Ni koraka se Zoran Milanović nije odmaknuo od tih bahatih partijaca koji su državu smatrali svojom pa su tako za njih i njihove bila rezervirana i najbolja radna mjesta, zapravo sva koja su htjeli. Uzalud sve knjige koje je kao školovan čovjek pročitao, uzalud sva prava koja je morao naučiti na studiju prava, uzalud sav svijet koji je kao diplomat a poslije i kao premijer vidio, uzalud sve negativne posljedice koje rodbinsko-stranačka privatizacija države ima u Hrvatskoj i drugdje a kojih je zacijelo svjestan, uzalud sve... Milanović je ispod relativno pristojne urbane fasade koju ima ostao uskogrudni, egocentrični i rodijački kamenjarski seljak, koji je bitku za sitnovlasnički posjed oko zemljišnih prenio na ideološke međe, te je cijelu javnu državu omeđio crvenom bojom kojom je označio vlasništvo SDP-a i drugih kukurikavaca. Kad je jednom netko nekom partijcu u mom selu prigovorio kako je zaposlio svu svoju rodbinu do devetog koljena, uzvratio je: “A za koji k.... sam se ja borio nego za ovo!”
Subota, 11. listopada
Samo političke elite ne zabrinjava izumiranje
Jedno istraživanje, koje se temelji na dubinskim intervjuima sa 36 osoba, pokazuje - Srbi u Hrvatskoj zabrinuti su zbog izumiranja, asimilacije i etnomimikrije, te se boje da bi mogli nestati. Nisu jedini, za strah od nestanka razloga imaju i Hrvati u Hrvatskoj. Ovo - u Hrvatskoj - treba naglasiti, jer kako nam ide, prije bismo mogli izumrijeti ovdje nego u dijaspori. Srbi pak za strepnju imaju dodatni razlog, a on se zove Milorad Pupovac. Po njemu, Srbi u Hrvatskoj su proganjani, diskriminirani, uplašeni, pa kad bi mu vjerovali, niti bi tko od njih ostao niti bi se vratio. Dakle, nitko ih ne nastoji rastjerati kao taj najveći pravoslavac među ateistima. No bit će da nisu diskriminirani barem elitni Srbi na ministarskim i drugim visokim dužnostima, a neki tvrde da ih u sastavu Vlade ima najmanje trećina. Svi pokazatelji govore da i njih i kolege im Hrvate za sudbinu pa i za izumiranje i nestanak i Hrvata i Srba boli kita. To znamo i bez dubinskog istraživanja.
Nedjelja, 12. listopada
Imamo li vikendicu i za Denisa MacShanea
Sjećate li se nekog međunarodnog dužnosnika iz posljednjih 25 godina koji je htio napakostiti Hrvatskoj a da sam nije završio u aferama, kriminalu pa i u zatvoru (i do sedam godina!), ili je član neke tajne međunarodne zločinačke udruge? De Michelis, Bildt, Carrington, Owen, Stoltenberg... A sada i bivši britanski državni ministar za Europu Denis MacShane, koji se istaknuo progonom Gotovine i ocrnjivao Hrvatsku kako ne bi ušla u EU. Morao je u zatvor (o kojem je objavio knjigu) jer je u Parlamentu izdavao lažne fakture a novac spremao u džep. No ne bih se čudio kad bi mu hrvatska vlast, kao i drugim notornim neprijateljima Hrvatske, na primjer, Šveđaninu Bildtu, kriminalcu, utajivaču poreza i dužnosniku UN-a koji je htio spriječiti a poslije kriminalizirati Oluju, nađe neku bajkovitu vikendicu na Korčuli, Mljetu ili Hvaru, gdje će uživati zbog zasluga za Lijepu Našu.
Foto: Željko Lukunić/PIXSELL
Utorak, 14. listopada
Na svim utakmicama na svijetu postoji rizik
Predsjednik Josipović je objasnio zašto ne ide na utakmice hrvatske nogometne reprezentacije. Kaže da bi poslao krivu poruku dolaskom na stadion na kojem “postoji visoki rizik od nacionalizma, rasizma i izgreda”. Na svim utakmicama na svijetu postoji taj rizik, ali recimo da su predsjednikovi razlozi valjani. I zacijelo bi došao na utakmice na kojima se skandira ono što je milo njegovu uhu. Recimo da na jednoj tribini gledatelji uzvikuju: “Dejane! Dejane!” a s druge uzvraćaju “Ju-go-slavija! Ju-go-slavija!” Ili da, u obliku za skandiranje, ponavljaju predsjednikov govor u Knessetu, pa da jedni viču: “Ustašku zmiju!”, a drugi uzvraćaju: “Ubij! Ubij!” Ili da u inačici za uzvike ponavljaju njegov govor u sarajevskom Parlamentu te kliču: “Hrvati - zločinci! Hrvati - zločinci”. Hitao bi predsjednik na takve utakmice!
Srijeda, 15. listopada
Ponižavanje pameti do prosjaka iz Medova Dolca
Dakle, dotle je došlo! Gotovo do prosjačenja! Ministar obrazovanja, znanosti i sporta Vedran Mornar javno moli Vladu i ministra financija da u rebalansu proračuna osiguraju 400 milijuna kuna za plaće učiteljima u prosincu, čudeći se kako netko tko je donosio proračun nije znao sa 12 pomnožiti mjesečni iznos za te plaće. Nezamislivo je da se takvo što dogodi kad su posrijedi plaće najviših državnih dužnosnika, ministara, saborskih zastupnika... Za njih, njihovu neukost kojoj je Silicijska dolina silikonska, za njihova golema primanja, blještave automobile i povlastice, za besmislena Milanovićeva putovanja po svijetu i Josipovićeva jurcanja po svakom kutku Hrvatske gdje se može rezervirati neki glas za izbore novca mora biti. Politička elita je i izgubila svaki drugi razlog postojanja osim trošenja novca do kojeg dolazi otimanjem od vlastitog naroda, zaduživanjem u inozemstvu i prodajom preostalih nacionalnih bogatstava. Što će takvoj eliti učitelji, nastavnici, profesori, znanstvenici, škole, fakulteti i obrazovanje? Moglo se i očekivati od Milanovića koji se ruga podrijetlu pameti iz Špičkovine da će je poniziti do Raosova prosjaka iz Medova Dolca.
Četvrtak, 16. listopada
Umjesto da se moćnicima opru, biskupi ih slijede
Djeluju mi pomalo komično rasprave, s radikalnim i tolerantnim stavovima, o homoseksualcima i drugim osjetljivim temama u povodu izvanredne biskupske sinode u Vatikanu. Crkvena se hijerarhija drži kao da je ona jedini vjerodostojni tumač vjere i Krista te da bi se i vlasti, i zakonodavci, i vjernici morali držati njezinih mišljenja, odluka i zaključaka. Ali drži ih se malo tko. Uostalom, kako oni iz Isusova rođenja u štalici mogu pravdati glumu negdašnje moći, raskošne palače, posluge i život u obilju? Da žive više kršćanski, više po Kristu i Evanđelju, ne bi pokleknuli pred planetarnom liberalnom agresijom i odlučnije bi čuvali temeljne vjerske tradicije. Spomenute teme u sinode uvrštavaju samo zato da bi se dodvorili svjetskoj moći svojih najvećih protivnika, kojima je cilj uništavanje i vjere i kršćanstva. Umjesto da im se opru, biskupi ih slijede.
Petak, 17. listopada
“Veliki napredak” na korak do – oružja
Je li Hrvatska Balkan ili nije? Na to pitanje, koje za mene ne postoji, jer Hrvatska nije i nikada nije bila Balkan, odgovor može biti i prekid nogometne utakmice Srbija-Albanija u Beogradu, kakav je u Zagrebu nezamisliv.
I taj incident, u kojem je bespilotna letjelica iznad travnjaka nosila albansku zastavu, pokazuje kako je Balkan tako reći stalno ratište i prostor trajne mržnje među narodima i državama. Taj incident, koji je izraz obostranog ratnog neprijateljstva između Srba i Albanaca, dogodio se niti deset dana poslije izvješća Europske komisije po kojem su na putu u EU Srbija i Albanija učinile “veliki napredak”. U kojem je potreban još samo jedan korak do – oružja.
Nažalost nije Milanović po tome baš nešto poseban. Najveći dio naših političara je dno dna. Nakaradnost društvenih procesa u Hrvatskoj nakon prvog svjetskog rata ostavila je traga i hrvatska se od rubne srednjoeuropske provincije pretvorila u balkansku žabokrečinu koja po razini rasprava u političkom i medijskom prostoru i nije tako daleko od onoga što gledamo kod istočnih susjeda. 90.e kad se konačno Hrvatska osamostalila te je s ostatkom Srednje Europe trebala krenuti u tranziciju i vratiti se u kulturološko okrilje Zapada, Hrvatska je morala ratovati kako bi preživjela. To se ne da tek tako izbrisati. Dodaj tome da još nismo mentalno ni institucionalno isplivali iz bivšeg sustava i dobivaš zemlju u kojoj razni Milanovići vode igru. Da je bar jedini. Nije. Takvih kamenjaraca ima na svim razinama i u svim porama društva.