Kad nas je s naslovnice Vladina jutarnjeg biltena prekjučer prepala golema glava Slavka Linića, uz naslov pisan velikim fontom kakav se koristio za potjernice na Divljem zapadu, bilo je pitanje dana kad će se ministar financija priključiti već dugačkoj povorci bivših ministara. Po nepisanom pravilu, prvo ide medijska potjernica, potom formalni politički odstrel, a očekivana sljedeća epizoda je kucanje DORH-a na vrata, koji je i dosad bio specijaliziran za „bivše".
Na idiličnom početku ove vlade Linić i Čačić trebali su biti motori ekipe, iskusne mrcine s autoritetom, Xavi i Iniesta Kukuriku ekipe. Sada kada su otpali, na terenu je ostao ustrašeni juniorski sastav vrlo limitiranih sposobnosti. Bit će zanimljivo vidjeti u kojoj će mjeri riječka partija stati iza neformalnog komandanta. Grad koji je nakon II. svjetskog rata promijenio etničku i kulturnu fizionomiju postao je crveni bastion, u kojem je partija na vlasti 70 godina, dulje nego u Sjevernoj Koreji i na Kubi.
Iz tog miljea proizašao je Linić, koji je u 40 godina sudjelovanja u vladajućim strukturama razvio razgranatu mrežu, od medija do političkih i gospodarskih dužnika. Gradonačelnik Obersnel burno je reagirao na smjenu ističući kako to nije „ni kolegijalno ni ljudski", a Komadina je žalovao umjerenije. Milanović je reagirao ispravno, ali želi li ostati u partijskom sedlu, ne smije stati na ovome. Javnost očekuje Jovanovića kao novi eksponat u premijerovu muzeju prekinutih veza. Riječki drugovi postaju neka vrsta SDP-ovih Hercegovaca, dežurnih „loših momaka" iz nepokolebljive baze. Samo da za pola godine opet ne bude: Riječani, vratite se, sve vam je oprošteno!
>> Linić o smjeni: To je odluka premijera i ja je prihvaćam. O svemu ću govoriti nakon 25. svibnja
ovo je početak kraja sdp-a i kukuriku vlade, došlo je vrijeme da ih sve skupa otpratimo u ropotarnicu povijesti