Vuk Drašković, nekad velikosrpski ideolog i glavni oporbenjak, vođa Srpskog pokreta obnove u vrijeme vladavine Slobodana Miloševića, komentarom u beogradskom dnevniku Danas predočio je uoči hrvatske proslave 20. obljetnice Oluje svoje viđenje događaja koji su prethodili vojno-redarstvenoj operaciji kojom je oslobođen okupirani hrvatski teritorij. Prenosimo dijelove tog komentara.
Ražanj u Kninu
"Već dva desetljeća, svakog 4. i 5. kolovoza, uz veliku pompu, Hrvatska proslavlja progon iz Hrvatske više od 200.000 svojih građana srpske nacionalnosti. To etničko čišćenje, svojstveno nacistima, proglašeno je za dan hrvatske državnosti. Već dva desetljeća, svakog 4. i 5. kolovoza, u Srbiji se služe parastosi za ubijene u hrvatskoj "Oluji" i molebani za prognane nesretnike. Pred TV kamerama, u prvim redovima tuge i osude hrvatskog zločina, najbučnija je srpska politička, crkvena, kulturna i medijska elita, ona ista koja je, odlučujuće, pridonijela hrvatskoj "Oluji". Da nisu branili Srbe onako kako su ih branili, "Oluje" ne bi ni bilo. Ta "ožalošćena porodica" iz prvih redova bola i ogorčenja zbog tragedije Srba i Srpske Krajine spriječila je, prije dva desetljeća, kapitulaciju Franje Tuđmana, kada su ga SAD, Rusija, EU i UN prisilile da prihvati i potpiše međunarodni sporazum poznat kao Plan Z-4", piše Drašković. "Po tom sporazumu", nastavlja, "Srbima u Hrvatskoj ponuđena je federalna, u mnogo čemu i konfederalna Srpska Krajina, koja bi imala svoj parlament, vladu, predsjednika, zakone, sudove, policiju, grb i zastavu, čak i vlastitu monetu i pravo da Srpska Krajina sklapa i međunarodne ugovore. Čim su objelodanjeni detalji Plana Z-4, ratnohuškačka mašinerija u Beogradu uzvratila je propagandnom ofenzivom da je riječ o "podmukloj antisrpskoj zavjeri Washingtona, Berlina i Vatikana". Sa sloganom "ne Hrvatskoj za sva vremena", karavane političara, vladika, oficira DB, akademika, pjesnika, glumaca i medijskih komentatora preplavile su Srpsku Krajinu. Agitirali su da Plan Z-4 bude odbijen, s njima svojstvenim žarom i uz kletve s Lazareve kosovske večere. Od utjecajnih političkih partija u Srbiji samo je SPO bio za prihvaćanje Z-4 i, dramatično, mjesecima, upozoravao na strašne i neizbježne posljedice odbijanja ponuđenog sporazuma.
Usred histerije u Beogradu i Kninu, američki i ruski ambasadori u Zagrebu, inače glavni promotori Plana Z-4, Peter Galbraith i Leonid Kerestedžijanc, posjećuju Franju Tuđmana. On ne prikriva da je ogorčen. "Kako da prihvatim kapitulaciju Hrvatske, vi srpskim pobunjenicima dajete državu?" pita ih. Tada mu Amerikanac i Rus drže poduži sat povijesti. Naročito ga podsjećaju na ustaški genocid nad Srbima. I kažu mu da su Washington i Moskva, kao i EU i UN, odlučni u zahtjevu da Srbi u Hrvatskoj dobiju najviši stupanj zaštite i svoje samouprave. Uz gunđanje i bijes, Tuđman prihvaća Plan Z-4.
Američki i ruski ambasador, s Tuđmanovim potpisom na sporazumu, odlaze u Knin, kod vođa Srpske Krajine. U centru grada vrtjeli su se janjci na ražnju. Oni su razumjeli da se priprema slavlje.
"Slomili smo Tuđmana, potpišite, pa da nazdravimo", kaže Rus i pruža Plan Z-4 Milanu Martiću, predsjedniku Krajine. "Mi taj papir odbijamo, ne želimo ni da ga uzmemo u ruke", odgovara Martić. Dvojica ambasadora pomislila su da je u pitanju šala. "Odbijamo odlučno, tako nam je naredio Milošević", objašnjava Martić. Šokiran, ruski ambasador mu kaže: "Ovim ste, i srpskom narodu i sebi, potpisali smrtnu presudu." Ipak, da se ta presuda izbjegne, Peter Galbraith i Leonid Kerestedžijanc odlučuju krenuti u Beograd, da umilostive Slobodana Miloševića, ali ih on odbija primiti.
Pomogli su Tuđmanu
Tada je Franjo Tuđman dobio zeleno svjetlo za vojne operacije "Bljesak" i "Oluja". "Štovani predsjednik Srbije", kako je oslovljavan u čestim kontaktima s Tuđmanovim emisarima, smatrao je da je Plan Z-4 katastrofalan ne samo za Tuđmanovu Hrvatsku nego i za njegovu Srbiju. Srpska država u hrvatskoj državi! Miloševića je to razdraživalo kao crveni plašt bika u areni. Strepio je da će, bude li prihvaćen, Plan Z-4 biti opasni pelcer za sličan status Kosova u Srbiji...", piše Drašković.
"Na Dedinju su znali što se priprema na Pantovčaku i, planski i saveznički, pomogli Tuđmanu da "Oluja" bude uspješna i munjevita... i da ima neke više pravde, "ožalošćena porodica" iz prvih redova parastosa za stradale u "Oluji", oni što nariču najglasnije, odlazili bi svakog 4. i 5. kolovoza u Knin i Zagreb na proslave pobjede koju su oni pripremili. Od njih nema zaslužnijih časnika hrvatske "Oluje", zaključuje Drašković.
>> Vuk Drašković: Ne treba Josipović suditi o Draži Mihajloviću
>> Vuk Drašković: Bošnjacima je Srebrenica isto što i Srbima Jasenovac
Znamo mi da vas sve to boli, ali Oluja je bila i ostaje nasa svetinja, a vi samo zalite sto dalje od nas.