Golema količina salmoneloznog mesa izazvala je šok i paniku u javnosti te produbila nepovjerenje potrošača. Mnogi se ovih dana pitaju što se događa s mesom koje se povuče iz prodaje i gdje ono zapravo završava. A sve to meso vozi se u Agroproteinku, tvrtku koja zbrinjava nusproizvode životinjskog porijekla. Sve životinjske lešine diljem zemlje dopremaju se u suvremeni pogon u Sesvetskom Kraljevcu, 15-ak minuta obilaznicom iz Zagreba, i ondje propisno uništavaju.
Zvuči grozno, komentirali smo na putu tamo. Međutim, iznenadili smo se. Pogon u slikovitom prigorskom selu izgledom i uređenjem ne zaostaje za najsuvremenijim europskim tvornicama, a smradu nekadašnje kafilerije ni traga. Uređaji za biološko pročišćavanje vode i biofiltri za zrak, očito, učinkoviti su. Iz ostakljene dizajnerske upravne zgrade pogled puca na dva pogona. U desnom se obrađuju kategorije 1 i 2, odnosno životinjske lešine i tzv. nesukladno meso, a to znači zdravstveno neispravno ili nepoznatog porijekla. Tu se uništava i 40 tona spornog mesa povučenog posljednjih dana.
Kravlja lešina u hali
– Te nusproizvode, prema uredbi EU, tretiramo sterilizacijom pod temperaturom od 133 stupnja i pod tlakom vodene pare od tri bara, i to najmanje 20 minuta – opisuje dr. Zlatko Heruc, pomoćnik direktora za kontrolu HACCP-a i veterinarstvo. Nakon tog tretmana ostanu mesno koštano brašno i tehnička mast. To se brašno potom obvezno spaljuje u cementari na visokim temperaturama, a mast sagori kao biodizel u motorima. Koštano brašno nikako ne može ući ni u kakav lanac prehrane, ističe Heruc. Kako u RH nema cementare koja radi kontinuirano, takvu su morali tražiti u EU pa koštano brašno kategorije 1 i 2 odvoze na spaljivanje u jednu cementaru u Slovačkoj.
U pogon nismo smjeli ući, tako nalažu sigurnosni propisi. Povirili smo samo kroz okno golemih garažnih vrata kroz koja svakodnevno ulaze kamioni s uginulim životinjama i zaraženim ili potencijalno zaraženim mesom te u prostranoj hali vidjeli samo jednu kravlju lešinu spremnu za obradu.
– Nemamo nikakvu izvanrednu situaciju zbog salmoneloznog mesa ovih dana. Ako uzmete u obzir da je maksimalni kapacitet tvornice za kategoriju 1 i 2 dnevno 190 tona, onda je jasno da je 40 tona za nas zanemariva količina – objašnjava Heruc.
– Štoviše, u naš redoviti posao spada suzbijanje zaraze na cijeloj farmi na kojoj se otkrije, a jedna farma može značiti i 130 tona dnevno za uništavanje. Imali smo slučajeve ptičje gripe i svinjske kuge – dodaje Ivica Grlić Radman, predsjednik uprave.
I sendviči s granice
Agroproteinka godišnje preradi oko 17 tisuća tona, od čega 10 tisuća životinjskih lešina i oko 7000 tona ostalih nusproizvoda. To su proizvodi u kojima su nađena strana tijela, pošiljke oduzete na granici u koje spadaju, primjerice, i sendviči koje nam carinici nalože baciti jer bismo u njima mogli unijeti trihinelu u Hrvatsku te oni koji pri uvozu ne udovoljavaju veterinarskim propisima... Imaju četiri sabirališta u Hrvatskoj i kad na farmi ili gospodarstvima ugine životinja, dolaze i odvoze je. Katkad to čine njihovi podugovaratelji, veterinarske stanice. No, kad je riječ o zaraženom mesu ili sumnji na zarazu, po to dolaze isključivo njihova specijalna vozila.
U drugom se pogonu prerađuju nusproizvodi kategorije 3, a to su oni najmanje opasni za zdravlje: kosti i drugi ostaci iz klaonice, meso kojem je istekao rok trajanja ili proizvodi životinjskog porijekla kojima je oštećena ambalaža... Od toga se prave prerađeni životinjski proteini koji se smiju koristiti u pripremi hrane za kućne ljubimce – ali nipošto i kao hrana za farmske životinje, ističe Heruc.
Sporno meso koje je ovih dana povučeno zbrinuto je na adekvatan i siguran način i nema razloga za zabrinutost, poručuju.
>> Prodaja mesa peradi u dućanima pala 40 posto, kupuje se više ribe
hrenovke? ćevapi?