Prije nešto više od dvije godine kardinal Vinko Puljić sudjelovao je na konklavama u Vatikanu, u kojima je kardinal Jorgé Mario Bergoglio izabran za papu. Sada kardinal Puljić dočekuje papu Franju u Sarajevu, kamo poglavar Katoličke crkve dolazi poslati važne poruke Crkvi, vjernicima i narodima koji žive u zemlji nedovršena mira.
Kad ste sredinom ožujka pohodili Petrova nasljednika (Ad limina), činilo se kao da nas poznaje, kao da je jedan od nas i da šalje najbolje smjernice kako napredovati i izići iz začaranoga kruga višedesetljetnih nesporazuma. Što vam to govori o Svetome Ocu, odnosu Svete Stolice prema BiH?
To nam govori da se Sveta Stolica brine o svim Crkvama u svim zemljama, pa tako i o nama u BiH. Papin stav govori da papa ne nosi uzaludno naslov Sveti Otac. Time on pokazuje očinsku skrb za cijelu Crkvu, posebno tamo gdje je njegova potpora potrebnija. Mi, katolici u BiH, možemo iskreno zahvaliti na toj blizini prema nama u teškim danima rata, poraća i u svim kušnjama. Papi i njegovim suradnicima stalo je da se uspostavi jednakopravnost u ovoj zemlji u procesu izgradnje mira i dijaloga. To je budućnost ovdje: živjeti zajedno s jednakim pravima i slobodama.
Kako se osjećate uoči pohoda Svetoga Oca? Mnogi ljudi ne skrivaju oduševljenje, čime potvrđuju da papa dolazi svima nama.
Zaista, i sâm sam se u to osvjedočio. Kod mene je poseban osjećaj radosti i oduševljenja, jer će ohrabriti ovaj narod u nadi i utvrditi u vjeri. Radujem se što je pokrenuo svjetsku javnost da se više zauzme oko ove zemlje Bosne i Hercegovine, posebno kada je u pitanju izgradnja mira i opstanka u jednakopravnosti. Važno je ohrabriti katolike da se živom vjerom nose sa svim izazovima na našim područjima. Ova Crkva u BiH treba potporu u svom poslanju. Nitko drugi ne može na tom području toliko pridonijeti kao što može papa Franjo. Posebno me veseli to što ovaj događaj stvara pozitivnu klimu u odnosima s drugima i drugačijima, podupirući međureligijski dijalog, a i onaj dijalog među političarima.
“Mir vama” geslo je za dolazak Svetoga Oca u Sarajevo. Može li taj posjet pomoći da se doista uspostavi toliko potreban pravedan mir, sklad, snošljivost?
Geslo “Mir vama” preuzeto je iz Evanđelja, kad je Uskrsli Isus došao među uplašene učenike u dvoranu posljednje večere i pozdravio ih tim pozdravom. Kako se nad ovu jadnu zemlju nadvija strah, ta je poruka kao melem na ranu. Papa ne može riješiti sve probleme ove države, ali je već samom najavom dolaska pokrenuo mnoge energije da se ozbiljnije pozabave izgradnjom pravednijeg mira i perspektive života u njoj u našoj različitosti. Ne zaboravimo da je papin pohod pastirski pohod ovom dijelu Katoličke crkve, kako bi je ojačao u vjeri, nadi i ljubavi. Nadam se da će njegov pohod užurbati proces izgradnje mira i suživota. Njegove riječi koje će nam uputiti bit će ljudima dobre volje putokaz u tom smjeru.
Nema povlačenja
Sveta Stolica, a napose bh. biskupi pozivaju na izgradnju pravednoga mira i često upozoravate na nejednakopravnost Hrvata katolika. Zašto ste nedavno dramatično zavapili da Hrvati katolici gube vjeru u BiH, povlačite li se, priznajete li poraz?
Ni govora. Moja uporna pastirska služba u ovoj zemlji kroz 25 godina djelovanja dokazuje da se ne povlačim ni pred kojim izazovom. Ali sam žalostan što su prljava politika i neki mediji u mnogim vjernicima toliko unijeli zabunu da su “odgorili” od svoje rodne grude, bježe od svojih korijena. Time su u opasnosti da cijeli život nose traume bijega i osjećaj krivnje. Nije svejedno tako olako napustiti ili prodati ili prezreti tu grudu za koju su njihovi preci krv lili i tu grudu natopili i krvlju, i znojem, i suzama. Ostavili su kosti u njoj, gdje čekaju uskrsnuće mrtvih. Sada njihovi potomci prodaju tu grudu budzašto, dignu sidro i idu u svijet. Kad-tad proradit će savjest da su prezreli žrtve svojih predaka i zastidjet će se svojih čina. Zato želim sačuvati ljude da ne nasjedaju toj prljavoj politici i njezinim pobornicima kojima je stalo da odemo. Tako ispada da ono što su u ratu uspjeli sačuvati, sada kukavičlukom gube. Nikome ja ne mogu određivati gdje će živjeti, ali moram upozoriti na životnu stvarnost. Valja malo dalje gledati.
Pojedini Hrvati katolici svojataju papin pohod, drugi pak nastoje isključiti vjerničku i nacionalnu dimenziju. Koliko je ovaj pohod važan u društvenom i političkom smislu?
Živimo u vremenu i prostoru gdje se svakom stvari manipulira u neke svrhe. Tako se i ovaj papin pohod želi zaprljati tom politizacijom. On kao vrhovni poglavar dolazi u prvom redu u pastirski pohod. Mi katolici ne živimo u nekoj izolaciji, nego s drugima i drugačijima u istoj zemlji i državi. Zato je papin pohod nužno i poticaj svima u dobru, pravdi i istini. Koliko će tko u tom pohodu iščitati svoju korist, a koliko će imati plemenito srce te iščitati ono dobro koje papa želi poručiti i učiniti, pitanje je za svakoga posebno. Crkva i vjerske zajednice žive u istoj državi, koja nužno treba računati da postojimo. Naši putovi rada često se križaju, zato je važno raditi na općem dobru, međusobno uvažavajući nadležnosti.
Sveti Otac, primajući vas u Vatikanu, prepoznao je važnost pitanja napuštanja domova velikog broja građana, napose Hrvata katolika. Koliko je ovaj posjet ohrabrenje mnogima koji se kolebaju u donošenju tako teške odluke?
Uvjeren sam da je ovim pohodom Sveti Otac mnoge koji su pošli u bijeli svijet privukao da se ponovno navrate u svoj rodni kraj, u ovu zemlju. Tako će i one koji se kolebaju, ohrabriti da se hrabrije nose sa svim životnim izazovima. Ne treba nijekati poteškoće, ali treba gledati i na prošlost kada su toliki kroz povijest uspjeli prebroditi brojne žrtve i opstati. Na nama je da se hrabro uhvatimo u koštac sa svim tim izazovima. Nije život samo u koristi i uživanju. Ima i drugih vrijednosti koje nadilaze ta načela.
Svi moraju biti odgovorni
Podjele, strahovi i nepovjerenje možda su ključne odrednice posljednja dva desetljeća u BiH. Kako ih nadići, gajite li nadu da bi plodovi papina pohoda mogli pomoći u zacjeljivanju brojnih rana?
Svaka pozitivna gesta pomaže nadilaziti sve te poteškoće, a posebno duhovna snaga koja podupire izgradnju sigurnosti i život nade. Ne samo da će pomoći nama koji tu živimo nego će pokrenuti i moćnike ovog svijeta da se ozbiljnije zauzmu za izgradnju pravednoga mira i otvaranje perspektive života u ovoj zemlji. Svi moraju biti odgovorni na tom putu: domaći političari, mediji, međunarodne strukture i svi drugi.
Mnogi su bh. građani zbog ratnih i drugih trauma teško trpjeli. Mnogi su zarobljeni mržnjom, a Sveti Otac poziva na ljubav. Kako mržnju zamijeniti ljubavlju?
Mržnja je otrov koji izjeda iznutra. Ne može se život nazvati životom ako se živi u mržnji, to je morbidno stanje. Da bi se čovjek oslobodio mržnje, mora naći put nutarnjeg čišćenja. Moramo znati da je praštanje put nutarnje slobode. Ako čovjek oprosti, time ne skida odgovornost onih kojih su činili zlo. Ta odgovornost ostaje i pred društvom, a posebno pred Bogom. Pravim životom možemo nazvati tek onaj koji je življen u ljubavi i iz ljubavi. Da bi se u društvu vratilo povjerenje, mora se imati snage svaku stvar nazvati pravim imenom. Ako postoji vladavina zakona, onda mora stupiti u proceduru istina i pravda. Da bi se vratilo povjerenje, valja omogućiti rad u jednakopravnosti kako bi ljudi mogli od rada živjeti. Tada se ljudi prihvaćaju i surađuju.
Neki su bili spremni ustvrditi da je ovaj pohod najveća reklama, popravljanje imidža države BiH. Može li biti i neka vrsta ‘blagoslova’ za primanje BiH u društvo europskih naroda?
Ne možemo spriječiti ljude da razmišljaju u svojim kategorijama, ali to ne znači da su one ispravne. Želimo li BiH usmjeriti prema europskim integracijama, Europa i Amerika moraju naći zajednički rječnik kako bi se status BiH osposobio za europske integracije. Ovdje bih spomenuo fenomen presude Sejdić-Finci, koju nije moguće provesti dok postoji ovaj okvir Daytonskog sporazuma. Amerika ne da dirati Dayton, a Europa tvrdi da ovakva BiH ne može u Europu. Trebalo bi tu političku igru uravnotežiti te zajednički stvarati načela koja će vratiti osjećaj sigurnosti svakoj osobi, svakoj etničkoj i vjerskoj skupini. Nikako nije sretno rješenje nijekati razlike i stvarati sinkretizam, niti je rješenje nasilna asimilacija, a pogotovo ne kriviti nas zato što smo različiti i što tražimo jednaka prava. Papa neće ulaziti u tu razinu traženja rješenja, ali će tražiti da se zaštiti svaki čovjek i svaka zajednica u zajedništvu ove zemlje.
Treći put od samostalnosti BiH ima privilegiju da jedan Petrov nasljednik dolazi u Sarajevo. Zašto Sarajevo i zašto smo toliko važni Svetoj Stolici?
Treba gledati da je Sarajevo glavni grad BiH. Nažalost, to ne shvaćaju niti vladajući u BiH niti u Sarajevu. Taj grad mora životom odražavati da je grad svih njezinih građana, ne samo po građevinama nego i po ljudima. Sveti Otac Ivan Pavao II. Sarajevo je nazvao „europskim Jeruzalemom“. Ova zemlja i ovaj grad tako su blizu Rima, samo jedan sat leta označava tu prostornu blizinu, ali i važnost za Europu. Papa je svjestan da se tu križaju politički interesi velikih sila. Ne bismo smjeli postati „sitniš za potkusurivanje“ moćnika. Drugo što želim naglasiti: ovo je drugi papin pohod Sarajevu jer se prvoplanirani, onaj tijekom rata, nije ostvario. Treći je ovo pohod BiH. Svaki pohod ima svoje značenje i snažnu poruku.
Sarajevo, odnosno Koševo bit će najveća crkva toga dana u svijetu. Što za vjernike znači to zajedništvo koje će činiti ne samo hodočasnici iz BiH nego i iz okolnih zemalja, pa i cijelog svijeta?
Ima li ljepšeg osjećaja na zemlji od osjećaja snažnoga zajedništva u molitvi i slavljenju Boga. Prostor – bilo koji – samo služi tom događaju. Iz te „najveće crkve“, kako kažete, bit će poslan snažan vapaj Bogu, a pozitivna energija svim žiteljima ove zemlje i okolnih zemalja. Posebno će to biti događaj vjere u kojoj čovjek prepoznaje svoje dostojanstvo i vrijednost. U ovom vremenu trke za materijalnim, čovjek je izgubio vrijednost. Važno je da se čovjek nađe i prepozna sebe te da otkrije izvor ostvarenja i hrabrog hoda u budućnost.
Vladavina interesa
Kako komentirate to što gotovo ništa od međudržavnoga ugovora Svete Stolice i BiH nije provedeno u djelo, a prošlo je punih devet godina od ratifikacije?
Koliki se kunu u Daytonski sporazum, a nisu ga provodili. Ono što su provodili bilo je na štetu slabijih. Kada ni to nije ostvareno, zašto se onda čudimo što u ovom agresivnom sekularizmu nije proveden jedan sporazum sa Svetom Stolicom. Problem je to što nema vladavine države, nego interesa. Kada nam bude stalo do države jednakih prava, tada će biti mjesta i za provođenje tog sporazuma.
Možete li nam otkriti tko od državnika dolazi u Sarajevo za papina pohoda?
Na to pitanje ne mogu odgovoriti, jer mi ljude na misi ne gledamo po političkoj dimenziji, nego kao sudionike jednoga vjerskoga događaja. Vjerujem da će ljudi u vlasti, makar i nisu katolici, ipak htjeti sudjelovati i doživjeti ovo slavlje na Koševu. Vjerujem da se i drugi gosti nisu prijavili kao državnici, nego kao vjernici. Na ulazu u crkvu nikada se ne legitimira, nego se traži da se drži ona narodna: kada prijeđeš prag kuće, poštuj zakon praga. Tako i mi očekujemo da svi prisutni izraze poštovanje slavljenju svete mise.
Rodilo se dosta spekulacija posljednjih mjeseci u vezi sa sigurnošću Svetoga Oca, ali jednako tako i vjernika. Jesmo li spremni za takvo iskušenje?
Svjesni smo da na ovoj zemlji ništa nije apsolutno sigurno. Ali imajući kontakte i razgovore s odgovornim ljudima za sigurnost, dojam je da je sve pod kontrolom i da nema mjesta ni panici ni strahu. Zato posebno pozivam i hodočasnike da se drže uputa kako bismo što dostojnije organizirali taj susret. Posebno pozivam da čuvamo čistoću prostora kako bi naše hodočašće bilo znakovito.
>> Papa u Sarajevo u misiji mira
>> Papa Franjo u Sarajevu neće govoriti o Međugorju
hm,,, sve to je ,, ali zašto bi čovjek npr. u kraljevoj sutjesci patio svoju djecu kad u njemačkoj može biti elita i djeci omogućiti sve ....... kraljevu sutjesku nisam napisao bez veze iznad nje je hrvatski grad bobovac koji svjedoči da bosna nije srpska da nije muslimanska