Autori su ovog teksta Matej Bule i Ivan Majić, mladi ekonomisti koji su se široj javnosti predstavili prošle godine, kada su izradili Prijedlog fiskalne konsolidacije.
Radi se o dokumentu koji daje detaljan plan smanjenja proračunskoga deficita i javnoga duga. Obojica su diplomirala na Ekonomskome fakultetu na preddiplomskom studiju s pohvalom (cum laude), odnosno s najvećom pohvalom (summa cum laude) te su višestruko nagrađivani u svome dosadašnjem radu.
Mora li hrvatska politika otjerati baš svaku stručnu osobu daleko od javne dužnosti? Na to se svodi pitanje povjerenja Zdravku Mariću. Jer kako drugačije objasniti situaciju ozbiljne gospodarske krize u zemlji, u kojoj se oporba i pojedine interesne skupine upuštaju u jeftino politikantstvo i izmišljanje skandala, pokušavajući izazvati opću histeriju oko angažmana ministra u Agrokoru?
Nakon mjeseci naglašavanja presudne važnosti političke stabilnosti za gospodarstvo, u prvoj prilici da se s riječi prijeđe na djela namjerno se stvara kaos u kojemu se neumorno pokušavaju ostvariti političke ambicije. Posljednjih godina reforme i stručnost nasuprot „ideologije“ postali su kredo javnoga djelovanja svih političkih opcija.
Upravo to dovodi situaciju do apsurda jer je predmet kritika i zahtjeva za opoziv reformistički nastrojeni, neosporno stručni ministar koji je već iza sebe ostavio reformski posao koji mnogi ne naprave u cijelome mandatu.
Dok se javnost pokušava uvjeriti da ministar radi na štetu javnoga interesa, rezultati njegova dosadašnjega rada pokazuju suprotno. Primjerice, prošloga je ljeta ministar odbio plasirati državnu obveznicu stranim kreditorima zbog nepovoljnih uvjeta zaduživanja u trenucima velike političke krize, da bi ovoga proljeća Ministarstvo izdalo nekoliko kapitalnih izdanja po najnižim kamatnim stopa otkad Hrvatska sudjeluje na tržištima kapitala.
Samo izdanjem međunarodne obveznice za refinanciranje dospjele obveze, godišnji je trošak kamata smanjen za više od 300 milijuna kuna. S obzirom na to da se radi o desetogodišnjoj obveznici, samo je tom odlukom ušteđeno tri milijarde kuna poreznih obveznika. Iznos je to dovoljan da se osigura besplatan međumjesni prijevoz učenika u idućih 10 godina.
Nadalje, u moru dugo obećavanih reformi jedino je porezna reforma provedena, a njezin rezultat je značajno porezno rasterećenje građana i poduzeća. Od reforme su najveće koristi imali upravo oni koje već godinama proglašavamo glavnim osloncem i budućnosti hrvatskoga gospodarstva, a to su mali i srednji poduzetnici te visokoobrazovani kadrovi u industrijama s visokom dodanom vrijednošću.
Konačno je donesena strategija upravljanja javnim dugom te je ojačana uloga Uprave za upravljanje javnim dugom u Ministarstvu. Uz najavljene daljnje promjene poput snaženja proračunskih pravila, to konačno čini kvalitetne temelje za hvatanje ukoštac s javnim dugom kao jednim od najvećih problema hrvatskoga gospodarstva. Uskoro bismo, objavom službenih brojki, trebali dobiti potvrdu da je manjak proračuna u prošloj godini premašio i najoptimističnija očekivanja, odnosno da država konačno počinje živjeti unutar svojih mogućnosti, trošeći onoliko koliko i zaradi. Manjak bi trebao biti blizu 1 posto BDP-a, nakon niza godina u kojima je premašivao 5 posto.
Nema spora da Marićev dosadašnji rad može biti predmet diskusije. Jasno je da mu u prilog idu relativno povoljni gospodarski trendovi u zemlji te stanje na međunarodnom tržištu kapitala. Bilo bi sasvim legitimno argumentirano raspravljati o konkretnim politikama, odražavajući različite stavove i interese društvenih skupina. U tom smislu bi se moglo postaviti pitanje je li deficit mogao biti smanjen i u većoj mjeri, propitivati ovogodišnji proračun ili pak kritizirati pojedine aspekte porezne reforme, pa čak i cjelokupni njezin smjer.
Međutim, postoje i stvari u kojima nema mjesta svjetonazorskoj diskusiji i vrijednosnim sudovima, nego su isključivo stvar činjenica.
Naprosto, zbog učinkovitijega upravljanja javnim financijama ušteđeni su znatni iznosi novca hrvatskih poreznih obveznika, što je neprijeporni dokaz sposobnosti osobe koja zauzima mjesto ministra financija. Sve to, čini se, pada u kolektivni zaborav čim se objavi bombastična vijest, nerijetko potpuna besmislica poput one o šest milijardi kuna Agrokorova poreznog duga. To nas vraća na pitanje s početka, s odgovorom da bi mnogi iz cijele priče mogli izvući opasnu pouku da se rezultati u ovoj zemlji ne vrednuju.
Tu se nameće usporedba sa slučajem gospođe Šimović iz Alvarez&Marsala. Razumljivo, prisustvo Hrvatice u timu zaista eminentne kompanije koja dolazi restrukturirati Agrokor promatrano je i s dozom ponosa. Konkretno pitanje o tome zašto takva stručnjakinja ne živi u Hrvatskoj nije postavljeno iako se, čitajući njezinu kratku biografiju objavljenu u medijima, mogu pretpostaviti razlozi zbog kojih je njena obitelj emigrirala.
Mnogi će se zapitati zašto je Zdravku Mariću trebao ovaj politički izlet. Među njima su i mladi ljudi koji će, ne želeći ponoviti ministrovu grešku, zamijeniti hrvatsku adresu londonskom. Kada za desetak godina ti neki novi marići dođu spašavati neki novi Agrokor, ovaj put s Antonijem Alvarezom IV., opet će se ponosno izvještavati o Hrvatima u njegovu timu, i dalje ne postavljajući pitanje: zašto nisu u domovini?
>> Todoriću sam rekao: Ne dam ti državnih milijardu i pol kuna
>> Ramljak: Radnici su sami kupili kvasac za kruh. Agrokor: Nisu ga kupili svojim novcem
Ministar Zdravko Marić je najbolji ninistar od kad postoji Hrvatska,najstručniji najpristojniji,nitko mu nemože replicirat u emisijama kojim gostuje jer mu nisu ni do koljena.Razni Marasi,Bauci i svi ostali stručnjaci uključujući i hadezeove nesposobnjakoviće i lopove.Nemojmo ga otjerat nego se potrudimo pronaći još takvih mladih ljudi koji podređuju visestruku zaradu koju su mogli imat vani a i kod nas.Svaka čast ministre,nedaj da te samelje hazeovsko/esdepeovska koalicija