16.12.2010. u 11:15

Doznajemo tajne o nemoćnom Sanaderu, ali ne i odgovore na pitanja moćnom Šukeru i Mesiću.

“Ništa ne mogu kazati, doslovce ništa!”, neki je dan javnosti o istrazi protiv Ive Sanadera rekao državni odvjetnik Mladen Bajić. Činilo se kao da odlučnost s kojom je to izgovorio odgovara strahopoštovanju koje osjeća prema zakonskoj odredbi o tajnosti istrage. Takvo zalaganje za poštovanje interesa istrage i/ili prava čovjeka na kojeg se nacija nabacuje drvljem i kamenjem, upravo proporcionalno strahu ili ulizništvu s kojim je nekoć tretiran, zaslužilo bi pohvalu da nije apsurda koji nameće pitanje: A što ste nam, gospodine Bajiću, još mogli kazati o istrazi, a što iz medija već nismo doznali!? Nikad bolje nismo bili informirani, čak ni kad tajnost istrage nije bila zaštićena prijetnjom zatvorom.

I dok danas o službenim tajnama u slučaju Sanader znamo i najsitnije detalje, unatoč tom iskustvu, javnost još ne može znati od koga je ministar financija posudio BMW X5 ili bivši predsjednik milijune za kuću. Iako bi im ne samo demokratski standardi i iskrena potreba za čistoćom obnašanja javne funkcije nalagali da to sami kažu ili da se ne upuštaju u takve odnose i prikrivanje koje budi sumnju u mutež. No, naša je realnost da su Ivan Šuker i Stjepan Mesić dovoljno moćni da se te posudbe ne tretiraju kao kršenje Uredbe o darovima koje prime dužnosnici (najviše 500 kuna).

Tu je uredbu 2004. potpisao baš dr. Ivo Sanader, trenutačno najdraža verbalna meta o kojoj sve znamo iz “izvora bliskih istrazi”. Tako se sada jednim od najvećih promašaja potpisnika ovih redaka pokazalo kvalificiranje uvođenja tajnosti istrage prije dvije godine “najvećim udarom na slobodu medija u nas”! Naprotiv, tajnost istrage proširila je medijske slobode i dostupnost informacija, pa kad je već demantij nužan, ovaj se s guštom piše. Službeno ništa ne smijemo znati, ali zato iz neslužbenih izvora sve znamo. A novinari, strepeći kako će se od javnosti tajiti istrage protiv moćnika, izborili su se za tzv. amandman na Šeksov amandman koji omogućuje državnom odvjetniku da, kad ocijeni da javnost nešto treba znati o tijeku istrage, to i obznani.

I zamjenik državnog odvjetnika Dragan Novosel i tadašnji ministar pravosuđa Ivan Šimonović tada su govorili predstavnicima novinara da je tajnost uvedena zbog presumpcije nevinosti i radi zaštite interesa istrage te da će javnost ipak biti informirana o svemu što ima pravo znati. No, pokazalo se da za službenim informiranjem nema potrebe osim kad treba demantirati netočnosti iz neslužbenih izvora.

Na slučaju Sanader vidi se kako to dobro funkcionira, čak je i predsjednik dr. Ivo Josipović, ne zaboravimo, kaznenopravni stručnjak, našao za shodno u intervjuu Jutarnjem listu reći: “Ono što nije dobro u ovom slučaju jest dugotrajna medijska priprema u kojoj su u javnost izlazili podaci koji su prema zakonu trebali ostati tajna. Mediji su, da tako kažem, poslužili kao ‘artiljerijska priprema’. To nam zamjeraju i iz Europe. Sve istrage, pa i ova, trebaju se odvijati bez medijskog pritiska i uz čuvanje dostojanstva i prava na obranu svake osobe”.

Ocijeni li Sanader zajedno sa svojim odvjetnikom kako bi mu bilo pametnije odgađati ekstradicijski postupak do nekih za njega povoljnijih političkih okolnosti, a vrijeme uvijek radi za okrivljenika, znat će kao argument iskoristiti i taj predsjednikov citat vrijedan uvrštavanja u udžbenike kaznenog prava. Naravno da javnost ima pravo znati što je radio bivši premijer te osobito jesu li on i obitelj, s obzirom na opravdane sumnje, sve što imaju zakonito stekli.

Ali, čak i Sanader u tom razotkrivanju ima neka prava. Osim sadističkog gušta, kakva je javna korist, u čemu je draž da se s protivnikom pritiješnjenim u slijepoj ulici gomila poigrava nabacujući se prizemnim uvredama koje narušavaju ne samo Sanaderovo već i opće dostojanstvo i pravednost borbe s korupcijom? To više što, dok je on bio moćan, shodno našim ulogama, nismo znali, smjeli ili htjeli postavljati pitanja koja bi spriječila da nam se spiska zasad navodno više od milijardu kuna.

Ključne riječi

Komentara 16

KR
kresimirica
11:37 16.12.2010.

Jako dobro gospon Marinko, eto odgovora na jedno Vaåe pitanje: OTKUD MESIĆU NOVAC? Mravak svjedočio da je Mesić oteo posao Montingu i dao ga Ingri Dražen Kos, Hrvatski List 28. listopada 2010 Iako je tvrtka Monting d.o.o. pobjedila 2007. Godinedine na javnom nadmetanju za posao gradnje bloka C i ugradnje opreme u Termoelektrani Sisak, jer je njezina ponuda bila najpovoljnija, posao nije mogla dobiti zbog političkih pritisaka koji su uslijedili. Posao je na kraju morala podijeliti s drugim dvama sudionicima natječaja, Ingrom i Đurom Đakovićem, čije su ponude na javnom natječaju bile nepovoljnije. Opravdano se sumnja da iza pritisaka da se posao ne dodijeli Montingu, a da se dade Ingri, stoji tadašnji predsjednik države Stjepan Mesić koji je najvjerovatnije i zbog toga postao predsjednik Nadzornog odbora Ingre. On je imao izravan kontakt s direktorom HEP-a Ivanom Mavrakom, a provodio jepritisak i preko tadašnjeg premijera Ive Sanadera. HL doznaje iz krugova bliskih Uskoku kako je pritvoreni, a netom i pušteni bivši direktor Mravak u sklopu oko 60 sati davanja iskaza Uskoku progovorio i o tom slučaju korupcije te da je u svom svjedočenju teretio ne samo Sanadera, nego i Mesića. U ljeto 2007. Godine HEP d.o.o. proizvodnja raspisao je natječaj za gradnju novog bloka C u Termoelektrani Sisak, kao i za radove ugradnje ruske opreme. Prije raspisivanja natječaja, tadašnji hrvatski predsjednik Stjepan mesić u razgovorima sa Rusima uspio je dogovoriti da se dio njihova klirinškoga duga prema Hrvatskoj namiri i spomenutom opremom, a ne samo zastarjelima zrakoplovima kao što su Rusi nudili. Prvi HEP-ov natječaj bio je poništen zbog, kako je obrazloženo, visoke cijene posla, a na drugom natječaju u studenome 2007. Pristigle su ponude Montinga, Ingre i Đure Đakovića. Povjerenstvo za provedbu natječaja u HEP-u oko Božića te godine zaključilo je kako je Montingova ponuda s oko 197 miljuna kuna za spomenuti posao najpovoljnija, a da su ostale dvije ponude daleko iznad 200 miljuna kuna. Predviđeni su radovi podrazumijevali kompletne građevinske radove, ugradnju ruske opreme i čeličnog dijela konstrukcije proizvedene u Hrvatskoj. Tada, međutim, počinju nevjerojatne igre da pobjednik natječaja Monting d.o.o. ipak ne dobije posao. Direktor HEP-a Ivan Mravak i direktor HEP proizvodnje d.o.o. pritišću povjerenstvo da se odluka stornira pri čemu je bilo evidentno da su zastupali interese Ingre. Monting je obavješten da je odluka stornirana, pri čemu nije dano nikakvo suvislo obrazloženje. No Monting tada prijeti sudom. Prepirke traju sve do lipnja sljedeće, 2008. Godine. U međuvremenu su u HEP-u smijenili direktora HEP proizvodnje d.o.o.-a Željka Dirića i imenovali Čubelića (danas pritvorenog). Premda je davno bio prošao zakonski rok od 60 dana da HEP ponudi ugovor o radovima pobjedniku natječaja Montingu, to se ipak nije dogodilo. Pod snažnim političkim pritiscima, Monting tada prisiljavaju da podijeli posao s Ingrom i Đurom Đakovićem, svakomu po jednu trećinu radova. Umjesto s oko 200 miljuna, Monting se morao zadovoljiti s oko 70 miljuna. U Montingu se nisu mogli oduprijeti tim pritiscima jer im je u to vrijeme taj posao bio od egzistencijalne važnosti. Ponuđen im je na potpis i sporazum o podjeli posla, što su u Montingu i potpisali. Danas su radovi na Termoelektrani Sisak u punom zamahu. No ostala je priča o korupciji i upletanju politike s najviše razine u ovo bezakonje. Uskok ima kompletnu dokumentaciju o ovom slučaju, a sada je ona osnažena i Mravakovim svjedočenjem. Hoće li pak Uskok i Državno odvjetništvo reagirati, vidjet će se. Bivši predsjednik države Stjepan Mesić uživa na žalost i dalje neobjašnjivu zaštitu ovih institucija pa je teško očekivati da će i njega procesuirati. Danas kad je aktualno pitanje otkud bivšem predsjedniku Mesiću novac, odnosno gotovina u iznosu od oko dva miljuna kuna kojom je nedavno platio dva kupljena stana, možda se odgovor krije baš u ovoj priči, u njegovoj pupčanoj vezi s Ingrom kojoj je dao posao, otevši ga prethodno Montingu, i u kojoj je najprije bio član Nadzornog odbora te tvrtke, a zatim postao na kraju i predsjednik Nadzornog odbora. ----------------------------------------------------------------------------------- Ingra (ingrine kompanije i raniji predsjednik UO) bili jači sponzori predsjedničke kampanje.

MA
marko53
11:56 16.12.2010.

Sad se vidi tko je nedodirljiv-Mesić.Hrvatska je lopovska država u kojoj je premijer samo drugorazredni lopov.

NE
neni
21:02 16.12.2010.

Svi su oni na vrhu deberlo umreženi u kriminal. Samo sada je na odstrelu Sanader.,,koji je ostao bez vlasti i pa tako i bez pokrića za svoja ne/djela. Zato se i btw i Mesić se ne želi maknuti iz politike ..jer ako ode, tko zna kaj bi se otkrilo. Medijski linč Sanadera je poprimio zastrašujuće razmjere..pa da je i kriv ..kaj je previše je previše. Osim toga mi kao zemlja smo to mogli odraditi puno sofiosticiranje a ne da našu državu /kroz samo institucuju premijera /toliko ponižavamo. I u drugim zemljama političari su korumpirani i debelo umoceni u kriminal ...pa kada se to otkrije..ne rade to na tako blesav način kao i mi.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?