Kao grom iz vedra neba pogodila nas je informacija da u našoj zemlji
postoji prijetnja terorizma i organiziranog kriminala te da bi turisti
mogli biti izloženi napadima jer su oni neselektivni i mogu se dogoditi
na mjestima na kojima ima i stranih turista. No, kad je dalje
napomenuto da je izvor te preporuke britanski Foreign Office za
britanske turiste, odmah nam je nekako bilo lakše.
Jer, eto, Britanci opet nešto izvoljevaju, opet su protuhrvatski
nastrojeni, opet vode kampanju protiv nas, ovaj put protiv našeg
turizma, pa što su oni sve radili u povijesti, kakvi su oni svjetski
teroristi, što se kod njih događa, kako je kod njih nesigurno, pa onda
da se za neke londonske četvrti zna da je bolje ne ući u njih...
I tako mi odgovaramo Britancima za ovo što nam baš sad rade, a kao
imamo jako dobre političke i ine odnose. Zaboravili smo svi mi da je
Hrvatska danas sastavni dio globaliziranog svijeta i neće u svijetu bez
odjeka ostati ono što sami sebi spakiramo. Što god bilo u pozadini
ovakvog najnovijeg britanskog stava, pravu lekciju usred Zagreba održao
nam je njihov veleposlanik David Blunt. Bez pardona podsjetio je
novinare na ono što su pisali potkraj prošle godine, kao i na to što su
tada govorili naši političari.
I zar je netko tada mislio da to neće ostati bez odjeka u svijetu? Ili
da to možda neće iskoristiti kao dobar alibi za neke druge ciljeve i
razloge u pozadini, kao što je možda baš sad ovaj britanski stav? Ako
samo malo zavirimo u medijske arhive, nakon što je prvo ubijena Ivana
Hodak, a onda i Ivo Pukanić, svatko će zaključiti da je tada Hrvatska
bila u izvanrednom stanju koje samo nije bilo službeno proglašeno. Jer,
i nakon jednog i nakon drugog ubojstva neviđeno se komešao državni vrh.
Sazivale su se izvanredne tiskovne konferencije, smjenjivali su se
ministri, poglavar države obraćao se narodu preko javne televizije,
Hrvatima je poručivano da im se neće dogoditi Beirut, gdje je na djelu
građanski rat...
I tako gotovo i nije bilo političara koji se nije natjecao u traženju
što težih riječi za ono što se dogodilo. Štoviše, narod je najednom bio
suočen s tim da ima mafiju protiv koje se treba konačno početi boriti
iako će upućeni reći da u nas nema klasične mafije, nego skupina koje
čine organizirani kriminal. I ne samo to.
Pa bilo je čak i onih koji su tada javno propitkivali hoće li se u nas
i službeno proglasiti izvanredno stanje, pa bi valjda i vojska trebala
izaći na ulice, uspoređujući to sa stanjem u Srbiji nakon ubojstva
Zorana Đinđića. Moguće je i da su Britanci zabrinuti jer ćemo preko
ljeta liberalizirati ulazak u Hrvatsku Rusima, Ukrajincima,
državljanima pojedinih arapskih zemalja... A možda je to samo naš
alibi, ili spin, za ovo što nam Britanci bacaju pod nos i čemu se sad
toliko čudimo.
Što god bilo, zapravo su nam pod nos bacili neodgovornost naših
političara, a i medija. Prije svega neodgovornost političara u odnosu
na njihove javne istupe. Jer, svi mi jako dobro znamo, unatoč dnevnim
crnokronikaškim vijestima, da smo još uvijek iznimno sigurna zemlja. U
Zagrebu, kao ni u jednom drugom hrvatskom gradu, nema četvrti za koju
bi se znalo da se u nju ne smije ući. Svatko tko pak zna London znat će
i da neke njegove dijelove jednostavno mora zaobići. Pa kad to već
imamo, onda to moramo znati i “prodavati”.
Trebao bi to biti poučak da se ne valja razbacivati velikim riječima i
obećanjima. Samo treba prepustiti policiji i državnom aparatu da rade
svoj posao. I smijeniti onoga tko to ne radi. Srećom, Amerikanci su nam
odmah poslali aspirin u obliku vijesti da smo jedna od ekološki
najčistijih zemalja na svijetu. Valjda će to doprijeti i do Britanaca,
pa da ipak dođu k nama udisati svježi zrak bez obzira na teroriste.
KOMENTAR
