Na početku Biennala jedna intrigantna praizvedba, a na sinoćnjem kraju druga. Na početku je u suradnji sa zagrebačkim HNK to bila intrigantna opera “Crux dissimulata” Srećka Bradića i Ivana Vidića koja se više neće moći vidjeti ove sezone, a na kraju praizvedba baleta “Proces” na glazbu Berislava Šipuša i u koreografiji Staše Zurovca.
Pogled iz drugog kuta
Ansambl Baleta HNK Ivana pl. Zajca za praizvedbu je udomio zagrebački HNK, riječka izvedba slijedi 12. svibnja. Ako je tko i posumnjao u to da se taj “notorni” Kafkin “Proces” – o kojem navodno svi sve znamo još iz dana školske lektire ili pak iz mračna Wellesova filma – može uopće pretvoriti u plesnu predstavu, komprimirana i intenzivna produkcija, koja se u samo dvanaest slika oslanja na ključne momente, rečenice, ulomke romana, razuvjerit će ga i donijeti novi pogled.
“Riječ je o predstavi koja je zapravo dugi niz situacija koje će glazbom-zvukom i svojom unutarnjom konstrukcijom, pa tako i plesom-pokretom, stvarati okvir(e) za različita duševna i tjelesna stanja, akcije i reakcije, kako izvođača tako i publike...”, zapisuje skladatelj Šipuš koji se nije tek tako, olako, koristio svojim umjetničkim ravnateljstvom festivalom da se “domogne” cjelovečernje plesne predstave.
Crnohumorne slike
Kriv je Jozef K. i ne zna se zašto kao što to ne zna ni društvo oko njega, optužujuća policija ili crkva. Taj mračni svijet zatočenosti u nemile birokratizirane okolnosti autori predstave donose i s pomalo ironičnog motrišta hladnokrvnih promatrača okončavši predstavu Jozefova stradanja u filmskim ulomcima (Marin Lukanović) u kamenim gudurama kao u kakvom vesternu.
S glazbom počinje ozbiljno na način Richarda Straussa da bi se pretvaralo u music-hall, pa i diskretno citiralo “Lijepu našu”. Čini se da se skladatelj i koreograf Zurovac – koji je stvorio niz crnohumornih plesnih slika s dobrim ansamblom i nizom odličnih solista na crnoj sceni Žorža Draušnika s efektnim svjetlom Denija Šesnića i kontrapunktirajućim kostimima Katarine Radošević Galić – odlično razumiju. Respektabilna predstava zaslužila je ispraćaj ovacijama u zagrebačkom HNK u kojem se tražila karta više.
