S novim ravnateljem Gavelle Borisom Svrtanom razgovarali smo nakon što je na novoj funkciji proveo tek nekoliko dana. Te je večeri kazalište predstavilo svoju novu premijeru – Shafferova "Amadeusa" – a novi je ravnatelj oči teško skidao s TV ekrana gdje su se vrtjele vijesti o uhićenju zagrebačkog gradonačelnika. Građevinska dozvola za gradnju nove dvorane Gavelle, iznad foyera kazališta, na koju ozbiljno računa novi ravnatelj, već je izdana, no hoće li u novonastaloj situaciji i biti sagrađena?
– Ta bi se dvorana trebala graditi u sklopu obnove devastiranog foyera i pročelja, koje je spomenik kulture. Sada nam je predvorje potopljeno nakon svake kiše, a pod postaje opasno klizalište. Sve su dozvole izdane, a građevinska je plaćena i teče rok od godine i pol do njena isteka. Zato i apeliram na sve službe u gradu Zagrebu da hitno provedu taj projekt. Bez njega će Gavella publiku morati primati iz Dalmatinske, ljudi će nam morati ulaziti preko parka, na zadnja vrata, objašnjava Svrtan.
Svoje najvažnije glumačke godine proveli ste u Gavelli, a sada se vraćate kao ravnatelj. Koji su bili glavni motivi za tu odluku?
Već sam 28 godina vezan uz ovo kazalište. Bilo je i prije nekih poziva, ali u to me vrijeme više zanimao pedagoški rad. Htio sam se baviti organskim glumačkim procesom, glumačkim stvaranjem koje je u samom korijenu Gavelline doktrine. To sam imao prilike raditi predajući na ADU, a sada sam shvatio da sam čovjek koji svojom odgovornošću može pomoći da se za barem dio ljudi, koje akademije fabriciraju u prevelikom broju, otvori neki put.
Što vas je kao ravnatelja dočekalo u Gavelli?
Vrlo sređena situacija i sjajna ekipa koja zdušno radi na dobrobiti kazališta.
Kada uspoređujete trenutak kada ste kao mladi glumac došli u Gavellu i ovaj sadašnji, koliko se teatar promijenio?
Kao klinac sam gledao predstave iz zlatnog perioda Gavelle, kasnije kao glumac svjedočio periodu velikih predstava koje su dugo trajale, poput "Breze", cijelog Magellieva ciklusa, "Velike magije", "Mjesec dana na selu"... Na sreću, i danas imamo "Tri sestre" Unkovskog, Svibenov "Zločin i kaznu"... Sve su to predstave čija je vrijednost na oslobođenim glumcima, na partnerskoj suigri. To je oduvijek bila bit Gavelle, bez ikakvih oznaka modernog, eksperimentalnog, "paučinastog" ili ne znam ni sam kakvog teatra. Gavella je u svojoj biti uvijek bio moderan teatar. Ako danas, na snimci, gledate prvu Gavellinu režiju Krleže, a bila je to drama "U logoru", to je toliko brz i moderan teatar da i dandanas može stajati na ovoj sceni. To se ne mijenja, a ja želim pojačati ono što je u Gavelli eksperimentalno uvijek i zauvijek: istraživanje glumačkog procesa, u zajedništvu s redateljem. Sam je Branko Gavella redatelja definirao kao idealnog gledatelja i potencijalnog glumca. To su ljudi koji s glumcima traže zajedničko i prepoznatljivo koje nas u životu određuju, tište. Oni, kada postavljaju pitanja i traže odgovore, stvaraju kazalište puno uzbuđenja.
Ako Gavellu definiramo kao kazalište posvećeno glumi, nameće mi se pitanje za koje kao primjer imam dvoje glumaca iz ovog ansambla. Primjerice, Jelena Miholjević je četiri mjeseca "tesala" dubrovački za ulogu u "Kati Kapuralici", ali Amar Bukvić očito nije imao tu šansu za kajkavski u Krleži. Žive li današnji glumci u vremenu te posvećenosti glumi koju uloge traže?
Davno je Šovagović u razgovarao s Parom, što je zabilježeno u Parovoj knjizi "Iz prakse", i rekao: "Ja sam glumac i moram ići za svojom publikom." Taj glumački poriv je razumljiv, ali danas je situacija takva da se radi brzo i jako. Nadam se da se nekom dobrom organizacijom, ali i glumačkim izborom, jer svatko od njih mora zaključiti gdje sebe vidi, moguće sve to pomiriti. U korist glumca, ali i kazališta. Bitno je to profiliranje. I danas ima glumaca koji su maksimalno posvećeni svom poslu i koji se vrlo studiozno bave svojim ulogama, a to se na kraju i vidi na sceni. Došlo je vrijeme kada glumci moraju shvatiti da trebaju biti konkurentni na tržištu. Čak i kod nas u sistemu koji je naslijeđen iz socijalizma, gdje smo uzeli ono najgore, a ono najbolje zanemarili. Mislim pri tome na npr. Muzičku omladinu, organiziranu bitku da se stvara nova, mlada publika.
Kakvim kazalištem treba privući mlade? Primjerice dečki iz Gavelle – Vejzović, Križan i Rakoš – tako su dobri u Exitovim "Njuškama" da će sigurno navesti mlade da pogledaju i neku drugu predstavu.
Smatram da ne postoji klasičan teatar ili onaj za mlade. Postoji samo uzbudljiv i dosadan teatar. Pogledajte kao je Unkovski napravio Čehova – intrigantno i sigurno privlačno i mladim ljudima.
Što je uzbudljivoga sljedeće na repertoaru Gavelle?
Novo djelo Ivora Martinića jako intimističko pismo o odnosima između tri žene i jednog mladića, zatim "Kolovoz u okrugu Osange", djelo koje je proslavio film s Meryl Streep, a koje pruža paletu sjajnih ženskih uloga, zatim Shakespeareov "Otello", kojeg će režirati Franka Perković, pa Molièreov "Umišljeni bolesnik" u režiji Krešimira Dolenčića.
>> Novac iz EU i borba protiv 'socijalističkog činovništva'
Sve što taj čovjek priča tako je nesnošljivo prazno i isprano! Ako je situacija u Gavelli tako fantastična, ako su napose financije "apotekarski čiste", kako to i zašto je Stazić dao ostavku upo mandata? Svrtan je naravno u obavezi ii otplaćuje nezasluženu podršku Gazde i kumova. Gospodin Svrtan ne čita novine i ne gleda tv.