U prethodnom romanu Jasne Horvat “Az” glavni je lik bilo jedno staro hrvatsko pismo – glagoljica. U novom romanu “Bizarij” (Naklada Ljevak, ur. Nives Tomašević) to je jedan stari hrvatski grad – Osijek.
Osim neobičnim izborom svojih književnih junaka, ta se autorica u suvremenoj hrvatskoj književnosti izdvaja i osebujnim rukopisom, žanrovski bogatim diskursom koji skladno miješa, učinilo bi se, nespojive elemente beletrističkoga stila s onim historiografskim i znanstvenim. U “Azu” glavni je ton romanu udarala simbolika slova i brojki, u “Bizariju” nositelj je strukture, kompozicije i intonacije romana simbolika veznika kao vrste riječi u gramatici.
Priča o Osijeku, od prapočetaka toga multietničkog i multikulturnoga grada do njegove sadašnjosti, teče u rascjepkanoj naraciji u kojoj su povijesne ličnosti stavljene u “vezničke” relacije: vremenske, uzročne, pogodbene, načinske, sastavne, suprotne... Priča o hrvatskome gradu stavljena je u njegov europski kontekst, a naša je literatura dobila djelo puno (pozitivne) bizarnosti.
kao stari Osječanin, roman sam pročitao i oduševljen sam jedva čekam vidjeti ga na kazališnim daskama i ponovno proživjeti sve likove - Osijek je dobio ono sto nitko nema, bravo, profesorice