Podaci koji bi morali svima biti poznati katkad mogu iznenaditi. Primjerice, jeste li znali da u Hrvatskoj o državnom proračunu ovisi otprilike 340 do 350 tisuća ljudi, od njih ukupno milijun i četiri stotine tisuća koji mogu reći da imaju radno mjesto? Ako pitate Vladu, ona će se zaklinjati u znatno manje brojke, no u njih nisu sigurni jer Ministarstvo uprave nije uspjelo prebrojiti sve te silne državne službenike, makar su u prebrojavanje do sada uložili više od 30 milijuna kuna, i to u posljednjih godinu dana. Istraga je, dakle, u tijeku.
PODJELA PLIJENA
Mene danas zanima manjina od 35 tisuća ljudi koja je zaposlena u hrvatskim općinama, gradovima i županijama. Jeste li znali da u Hrvatskoj postoji 429 općina, 127 gradova, 20 županija i Grad Zagreb koji je slučaj za sebe? To je ukupno 577 tijela lokalne uprave i samouprave, a u svakom od njih radi, u prosjeku, oko 600 ljudi. Dobro ste pročitali, i ja sam dvaput provjerio kalkulaciju. Nakon raspada bivše nam države, u Hrvatskoj je bilo stotinjak općina i gradova te je fragmentacija državnog teritorija nastala dobrim dijelom kao podjela političkog plijena manjim feudalcima. Tako smo došli do impresivnih 429 općina, premda i znatno veće države nemaju toliko lokalnih jedinica, ili pak 127 gradova, unatoč tome što jedan dio njih nema ni raskrižje ni semafor. Velik broj tih jedinica nije ni samoodrživ, pa postoji državni fond iz kojega se uzima bogatima, a daje siromašnima, što je na nekoj razini prihvatljivo, no temeljni je problem kvaliteta i razina usluga koja se u tim lokalnim jedinicama dobiva. Jedinice lokalne samouprave zadužene su za primarnu zdravstvenu zaštitu, za škole te za niz mišljenja i dozvola. Kako mnoge nisu u stanju zaraditi da se same pokriju, u posljednjih dvadeset godina dobili smo dio nameta, onih glasovitih „parafiskalnih“, koji uglavnom služe za popunjavanje proračuna, a koji stvaraju mnogobrojne probleme.
Lokalna je uprava i samouprava, nadalje, mjesto na koje se pospremaju partijski vojnici kako bi ih se zbrinulo i kako bi ih se oslobodilo drugih obveza da bi mogli obavljati stranački posao. Također, u času kada imate situaciju da biste nekome dali veću plaću, tada se uobičajeno pribjegava metodama proglašavanja neke osobe načelnikom ili pročelnikom, a da bi netko mogao postati takav dužnosnik na lokalnoj razini, osim kabineta nužno stiže i tajnica te minimalno jedna osoba koja doista nešto i radi u njegovu odjelu. Lokalna je uprava, nadalje, podložna korupciji kao i sve ostale razine vlasti, no u lokalnoj se upravi govori o mnogo manjim brojevima pa još nismo imali kvalitetnu intervenciju USKOK-a. No ono što je bizarno jest to da smo postupkom fragmentiranja državnog teritorija i decentralizacijom uspjeli doći do situacije gdje jedan službenik minijaturne općine kojem je silom prilika upala sjekira u med ima moć zaustaviti stotine milijuna kuna ili eura investicija. Ako ne vjerujete, pogledajte što se događalo s Ikeom ili pogledajte neke svjetlije primjere kako se i u sklopu postojećih uvjeta može voditi uspješna općina poput Svete Nedelje.
Problem je u tome što je naša država previše decentralizirana, a to ne samo da nas stoji goleme količine novca nego je poslovanje i normalno obavljanje funkcija države, a koje dijelom obavljaju te malene općine i nepotrebni gradovi, dovedeno do granice izdržljivosti. Zato nitko osim onih koji baš moraju ne želi investirati u takva područja, neovisno o tome je li riječ o mitu i korupciji, gdje treba namiriti svakog referenta u lancu, nego i zbog nekompetencije ljudi koji obavljaju te poslove ili pak puke stranačke podobnosti da biste dobili dozvolu za neki posao.
PRESKUPA DRŽAVA
I sada, donekle je nejasno zašto naši političari uporno govore o decentralizaciji države ako je fragmentacija koju smo postigli odavno postala neproduktivna. No, kada analizirate što su oni točno rekli, shvatit ćete da njima nije problem broj općina nego količina novca koja se slijeva u blagajne njihovih stranačkih pulena. Pravo rješenje koje bi omogućilo da država doista profunkcionira morao bi biti hibrid obaju problema. S jedne strane treba drastično smanjiti broj lokalnih jedinica i sasvim je sigurno da će mnogi u tom postupku ostati bez posla jer je država jednostavno preskupa da bismo je više mogli izdržavati. A s druge strane trebamo omogućiti da se više novca slijeva u lokalne proračune (one koji su ostali).
35 tisuća ljudi u općinama i gradovima ---------------------------------- super, 35000 glasova za one koji neće dirati u njihova prava. valjda tih 35.000 ljudi nije ludo da će dati svoj glas SDP-u koji je najavio da će ih potjerati s posla! gospodo, iz lokalne uprave i samouprave, ako želite siguran posao, glasujte za HDZ, jer je očigledno da vas SDP misli razbucati. no što se zapravo krije iza najave ukidanja jedinica lokalne uprave i samouprave od strane SDP-a? pogledajmo na primjeru primorsko-goranske županije. u okrugu grada Rijeke djeluje nekoliko prebogatih općina, bogatih što zbog dislocirane industrije koja ih zagađuje, što zbog razvoja općine zahvaljujući lokalnim čelnicima (grad Bakar, primjerice), a gospoda iz grada Rijeke nabacila oko na njihove proračune, koje bi rado opelješili. sad najavljuju ukidanje općina i gradova, tako da lokalnom stanovništvu ostave zagađenje, a oni da sebi pokupe lovu iz lokalnih proračuna! najavljena: PLJAČKA LOKALNE UPRAVE I SAMOUPRAVE U REŽIJI SDP-A!