Neki su se zaletjeli i ustvrdili da je novovjeku Cibonu manevrima s javnim novcem i klupskim nekretninama spasio Milan Bandić. No, zapravo, ovu današnju Cibonu spasio je još tamo 80-ih godina prošlog stoljeća tvorac dvostrukog europskog prvaka Mirko Novosel. Jer, da on tada klubu nije omogućio sve te nekretnine, Cibona bi danas počivala u miru.
– Bolje da je Cibona ostala bez imovine nego da je više nema. Mi smo tih 80-ih bili u katastrofalnoj situaciji, sjećam se da prije atenskog finala Kupa prvaka s Realom nismo imali gdje trenirati jer je Dom sportova bio zauzet pa smo vježbali na KIF-u.
Izmislili smo ciglice i stolce
Novosel je tada bio jedan od ključnih ljudi Univerzijade od čega je korist imao klub.
– Razmišljao sam tada da Cibona neće stalno biti prvak Europe i kako neće imati takav priliv sponzora pa smo uz dvoranu i internat odlučili napraviti i 40-ak poslovnih prostora. Htjeli smo klubu osigurati egzistenciju.
Kako se to uspjelo izvesti?
– Mi nismo htjeli da se dvorana gradi iz fonda Univerzijade, iz njega smo uzeli samo deset posto pa smo izmislili toranj. Gradio ga je Gortan, cijena četvornog metra bila je 28 milijuna dinara, a prodavao se za 32,5 milijuna dinara pa je razlika išla klubu. Izmislili smo i ciglice i prodaju stolica, a zbog svega toga morao sam "prostituirati" momčad jer nije bilo značajnije tvrtke u sjeverozapadnoj Hrvatskoj gdje nismo držali usmene novine da bismo dobili priloge za gradnju dvorane. Da toga nije bilo s Draženom Petrovićem, bili bismo barem još tri puta prvaci bivše SFRJ. Cibona je tada bila općenarodni pokret, no tome smo ceh platili na sportskom planu.
Kako je to u međuvremenu dvostruki prvak Europe pao na tako niske grane?
– Prije svega, s tim poslovnim prostorima moglo se bolje gospodariti. Do mog odlaska iz kluba 1997. Cibona nikome nije ostala dužna. Bila je poznata po tome da nikoga nikada nije prevarila, da bi to kasnije postala navika. Trošilo se više nego što se moglo i to je dovelo do katastrofe. Zahtjevi nastupanja u Euroligi bili su sve veći, a domaći izvori financiranja nisu bili riješeni. Imao si želju, a nisi imao pokriće. To što je Cibona do prije nekoliko godina bila jedini europski klub sa 20 uzastopnih nastupa u Euroligi doista nije bilo realno pa se i zbog toga došlo do stanja beznađa.
Za loše Cibonino stanje okrivio je Novosel i loše zakonske okvire.
– Uvjetovano je to i lošim tretmanom i financiranjem sporta pa se na kraju sve svelo na to imamo li gradonačelnika koji hoće pomoći i možeš li naći industrijalca i zaljubljenika poput Emila Tedeschija.
Zagovarao sam spajanje
Upravo je Novosel bio veliki zagovornik spajanja Cibone i Cedevite, kao jednog od rješenja za spašavanje velikog sportskog brenda.
– Kada su se Tedeschi i Veber nudili da preuzmu Cibonu, rečeno im je da mogu dobiti dva mjesta u upravi. Osim toga na jedan važan sastanak predsjednik Jelušić mene nije zvao i sve je krenulo u krivom smjeru. Cibona je tako ispustila veliku priliku, a ljudi iz Atlantica rekli su da će oni sami stvarati klub, a u današnje vrijeme ne možeš napraviti snagu imena kakvo ima Cibona.
Danas se Novosel pita može li se napraviti nešto slično što su on i pokojni Anzulović učinili davne 1976.
– Tada je Zula animirao šefa gradskog komiteta Slavka Šajbera da uključi prehrambenu industriju pa su Kraš, Badel, Voće i Franck preuzeli obvezu da će financirati deficit tadašnje Lokomotive što je trajalo tri godine.
Može li Bandić biti za Cibonu što je tada bio Šajber?
– Ja vjerujem da davanje Ciboni nije donacija nego da to može biti i dobar poslovni potez. Nekoliko zajedničkih milijuna eura godišnje nisu velik novac za prave tvrtke, s interesom međunarodnog plasmana. Jer, ako Cibona igra regionalnu ligu koja se proteže kroz šest država, onda je to propagandni medij. Što sport znači za propagandu, pokazao je Boris Lalić u Zagrebačkoj pivovari, prešišao je ostale zahvaljujući ulaganju u nogomet i košarku. Sada Cibona mora formirati Upravni odbor sastavljen od gospodarstvenika i ljudi iz Grada – ističe tvorac nekad slavnog kluba.
>> Novosel: S ovim smo oštećeni, i to ne samo sportski
Mirkec, sbaka čast, puno si napravio ali si puuuno i uzeo