Volgogradska artiljerija, pojačana američkim "snajperima", bila je u srijedu ubojitija, Crveni oktobar u Draženovu je domu Cedeviti napunio 101 koš, no Zagrepčani nisu tugovali zbog poraza. Ponajmanje razočaran nije morao biti Marko Tomas, povratnik u redove hrvatskoga prvaka. Sa tri trice u drugom poluvremenu priprijetio je ruskim snagama, što ipak nije bilo dovoljno za preokret.
– Rusi su jednostavno bili bolji, a nama je možda i bolje da igramo prvu "tekmu" doma – zbori Tomas o ishodu posljednjeg susreta Eurokupa igranog po skupinama, nakon kojeg je Cedevita zauzela drugo mjesto i početkom ožujka u šesnaestini finala dočekuje španjolsku Gran Canariju.
Marku Tomasu, koji je 3. siječnja navršio točno 30 godina, ova je godina, da i sam kucne u drvo, dobro krenula, što je u njegovu slučaju značilo da su ga zaobišle ozljede, njegove "prijateljice" posljednjih sezona. Marko je od 18. siječnja i svog ovosezonskoga debija u Laktašima ostvario solidan niz nastupa, pokazavši da u njemu ima i snage i znanja, dok je voljom i entuzijazmom oduvijek prštao.
– Ja sam se vratio već na početku sezone protiv Unicaje u Euroligi, odigrao sam puno minuta prvu utakmicu, ali dosta nezagrijan ušao sam u vježbu, mišić je puknuo... Povratak koji je, dakle, trebao biti lani u listopadu, prolongiran je za siječanj – prepričava Tomas početak sezone, kada se, nakon cjelogodišnjega mirovanja, trebao vratiti u sportsku arenu, ali mu ozljeda opet nije dala mira.
– To me bacilo s kolosijeka, bio sam i donekle psihički utučen, pripremaš se za povratak, a preskačeš i bitne nastupe u Euroligi kao najjačem klupskom natjecanju. Ekipa je bila tako složena da budem jedan od nositelja igre, a nisam joj nažalost mogao pridonijeti. Sva sreća da je to vrijeme prošlo i da sad kad se sezona zahuktava sam zdrav i da konačno igram – reče Tomas.
Zvuči kao skromna želja čovjeka koji se znojio i za Real Madrid, ali u njegovu slučaju su realne.
– Trener Repeša me na svakoj utakmici uvodio više puta po manje minuta u igru, ulazio sam malo-pomalo i to je zasad moj maksimum, objašnjava Tomas, priznajući, ipak, da je najveći problem momčadi manjak treninga zbog puno putovanja i boravka izvan Hrvatske.
Eurobasket – šansa generacije
Ne može se, kaže, napraviti kvalitetna priprema za igru jer su dečki umorni i zbog toga se moraju uvježbavati samom igrom, na terenu, a ne treninzima. Otpočetka sezone Cedevita je doista proputovala cijelu Europu, igrala Euroligu i regionalnu ABA ligu, a sad paralelno "voze" Eurokup i ABA-u. Sljedeća je, pak, postaja, Hrvatski kup, o čemu Tomas kaže:
– To nam je borba za prvi trofej, a kao protivnika u finalu realno vidim Zadar. Slijedi i eliminacijski dio Eurokupa, osmina finala, protiv Gran Canarije prvo doma, pa na Kanarima.
Kao čovjek koji je suigrače gledao s klupe, Marko će objasniti i zašto Cedevita igra bolje u gostima nego kod kuće. U Euroligi od tri pobjede dvije su dobili vani, u Eurokupu tri...
– S obzirom na to da nema nekoga pritiska kod nas, ni medija ni uprave, ne znam zašto je tako, ali izgleda da je ekipa psihološki rasterećenija kad igramo vani. Zato je možda i bolje da protiv Španjolaca prvu igramo doma – nada se Tomas.
U domaćoj konkurenciji, ističe, cilj je uz kup osvojiti i prvenstvo, ući u finale ABA lige (ove godine nema Final Foura, već se igra na dvije pobjede u play-offu), koje bi im osiguralo i Euroligu. To je dohvatljiv cilj za iduću sezonu, smatra Tomas, dodajući da bi za kvalitetniji iskorak u tom natjecanju trebalo investirati i u neka pojačanja.
S istim nadama i očekivanjima gleda, jasno, i na predstojeće EP u košarci, koje se igra u rujnu i u Hrvatskoj. Zadnje na kojem je on igrao bilo je ono 2007. u Španjolskoj, nakon kojega su ga ozljede, pa i u zadnji tren, udaljavale od svakoga sljedećeg, po čemu je Marko naš pravi "europehist".
– Od Eurobasketa u Hrvatskoj velika su očekivanja i bilo bi lijepo da ova generacija, ako ništa drugo, osigura nastup na Olimpijskim igrama 2016. Bit će teško, u najmanju ruku bi nam trebao prolazak u polufinale – smatra Tomas.
Tu sam za reprezentaciju
S kim bi to na kormilu naša reprezentacija trebala postići, njemu je svejedno.
– Svaki trener je dobrodošao, teško je reći tko bi mogao preuzeti odgovornost, s obzirom na drukčiji režim treninga u klubu i repki, treba biti netko tko će naći i razviti kemiju među igračima, nije bitno samo okupiti 12 ljudi i poslati ih na parket, nego i ih i povezati i naći dobitnu kombinaciju – misli Tomas, koji je nacionalni dres prvi put odjenuo 2005.
Sad treba, kaže, razmisliti je li i dalje potreban reprezentaciji, pričekati kraj ove sezone i dati se na raspolaganje.
Bez obzira i na svoje sudjelovanje u sljedećim akcijama repke, Tomas smatra da je Hrvatska jako izgubila u stilu igre, imajući u vidu i plasman na SP-u lani.
– Nešto što je bilo prepoznatljivo, kod Litavaca je to šut i čvrstina, kod Španjolaca kreacija, kod Hrvatske se to izgubilo, ne vidim da imamo neki svoj stil, sigurno da ima u omladinskim pogonima puno igrača, ali poslije se to kao neka kapljica u moru rastopi. Još uvijek Hrvatska daje dosta igrača, puni Euroligu i NBA, ali to je pitanje na koje ni stručnjaci ne mogu odgovoriti, što se događa kad kadeti i juniori prijeđu u seniore – ocjenjuje Tomas.
Veseli ga, pak, uspjeh Bojana Bogdanovića i Damjana Rudeža u Americi te Marija Hezonje u Barceloni, kojega sljedećeg vidi u NBA, ubrzo.
– Možda to bude utjecalo i na mlade igrače, trebamo ljude koji su ondje, to bi moglo biti dobro za hrvatsku košarku. S Bojanom sam se čuo nedavno, najteže mu je bilo što se u NBA igra takav ludi ritam utakmica. Ali snalazi se i od njega očekujem najviše sljedeće godine – kaže Marko Tomas.
>>Priča je objavljena u sportskom tjedniku Max!
