Nemoguće je govoriti o povijesti zagrebačkog Svjetskog festivala
animacije a da se spomene neprocjenjiva zasluga Zagrebačke škole
crtanog filma. Bez Nikole Kostelca, Vatroslava Mimice, Vladimira
Kristla i ponajviše Oscarom ovjenčanog Dušana Vukotića, pogledi
zaljubljenika u animaciju nikada se ne bi okrenuli k našim prostorima.
Stoga je kronološki pregled od začetka Animafesta u Zagrebu do
ovogodišnjeg, 18. svjetskog festivala crtanog filma, koji svoje
kratkometražno izdanje počinje prikazivati za točno dva tjedna, možda
najbolje otpočeti 1959. godinom. Tada na Filmskom festivalu u Cannesu
glasoviti teoretičar filma Georges Sadoul prvi put izgovora naziv
Zagrebačka škola animiranog filma, obilježavajući njime specifičan
likovni i filozofski svjetonazor koji je prekinuo apsolutističku vladu
disneyevskih metoda i tehnika.
Nedugo zatim, 1962. godine, “Surogat” Dušana Vukotića dobiva Oscara kao
prvi neamerički film koji je osvojio to ugledno priznanje. Deset godina
kasnije ASIFA, međunarodna udruga za animirani film, na inicijativu
autora Zagrebačke škole animacije okupljenih u Zagreb filmu osniva
Svjetski festival animacije u Zagrebu, te on postaje drugi takav
festival u svijetu.
Prvi svjetski festival animacije održan je 1960. godine u francuskom
gradu Annecyju, koji svoje mjesto na rang-listi najvažnijih svjetskih
festivala animacije zadržao do danas.
Cvjetni Animafest
Kad je osnovan zagrebački Animafest, imao je podršku Annecyja te su se
dva festivala izmjenjivala i animatori su u Zagreb dolazili svake parne
godine.
Zagrebački je festival animacije od samoga početka uživao velik ugled u
svijetu. Bio je uvijek izvrsno posjećen, a gosti su bili svjetski
poznati i nagrađivani animatori. Osamdestih godina na čelu tadašnjeg
programskog odbora bio je Joško Marušić, jedan od najznačajnijih
stvaralaca Zagrebačke škole animacije.
– Svojom najvećom zaslugom iz tog vremena smatram koncept festivala na
Cvjetnom trgu iz 1988. godine. Cijeli je prostor bio u službi
festivala. Tada je došlo više od četiristo gostiju iz cijeloga svijeta,
u žiriju je sjedio Jim Henson koji je sa svojim Muppetima doživljavao
vrhunac karijere, a nagradu za životno djelo dodijelili smo slavnom
Chucku Jonesu, deset godina prije nego je za iste zasluge dobio Oscara
– sjeća se Marušić, uvjeren da se radilo o dosad najboljem Animafestu.
Marušić je pet godina nakon “cvjetnog” Animafesta dobio puno teži i
zahtjevniji zadatak. Bila je godina 1992. i nije se znalo hoće li se
festival uspjeti održati ili ne:
– Dobio sam nemoguć ratni zadatak postavši umjetnički direktor
festivala. Te smo ga godine ipak uspjeli održati iako je zračna luka
bila zatvorena i došlo je samo dvadesetak ljudi iz svijeta. Smatram da
smo tada spasili tu manifestaciju. Krizno razdoblje trajalo je do 1998.
godine, kada se pojavilo mnogo ljudi iz svijeta i mogli smo reći da smo
potpuno vratili ugled Animafestu – kazao je Marušić.
Logična smjena generacija
Svjetski festival animiranog filma u Zagrebu imao je oduvijek aureolu
nečeg jedinstvenog i elitnog. Upravo održavanje tog dojma bila je
Marušićeva glavna zadaća tijekom gotovo deset godina na čelu
Animafesta.
Želio je da festival ostane elitni, ali po percepciji populistički:
– Oko 1800 ljudi svake je večeri u KD “Lisinski” gledalo sofisticirane
filmove. Smatralo se prestižom biti na festivalu jer se znalo da će
tamo biti deset oskarovaca – priča Marušić. S odgovorne direktorske
stolice otišao je 1998. godine, a 2000. godine festival se vraća u ruke
Zagreb filmu, što Marušić ocjenjuje kao veliku pogrešku.
– Tada je Animafest u Zagrebu doživio velik pad, što je pokazalo da
nije dobro kada producent organizira festival. Ministar Vujić imenovao
me 2002. godine predsjednikom vijeća festivala te sam ponovo uzeo
stvari u svoje ruke – priča Marušić, koji je prošle godine
festival mirno prepustio drugim ljudima. Otišao je jer je, kako
kaže, osjetio da je posao počeo obavljati rutinski.
– Festival je trebao svježe ideje, a ja više nisam imao volje. Bilo je
vrijeme za smjenu generacije – objašnjava Marušić, koji se tada
posvetio onome što ga je oduvijek privlačilo, a to je stvaranje
vlastitog dugometražnog animiranog filma.
Ugledni zagrebački festival tako je došao u ruke mlađih ljudi.
Umjetnički direktor sada je Krešimir Zimonić, najistaknutiji
predstavnik mlađeg naraštaja Zagrebačke škole crtanog filma i
dugogodišnji član vijeća Animafesta.
Izmjena generacija donijela je festivalu neke novosti. Organizacija je
pripala tvrtki “Hulahop” koju vode Olinka Vištica i Dana Budisavljević,
a “cure” – kako ih zovu u poslovnom okruženju – već su se dokazale
izvrsno odradivši prošlogodišnje dugometražno izdanje Animafesta.
– Naglasak Animafesta uvijek je na istraživanju, ispitivanju novih
ideja i tehnika. Danas autori misle i na tržište, te često prave serije
filmova. Na Animafestu se ipak pokazuju filmovi koje nigdje drugdje ne
možete vidjeti. Ljubitelji animacije to jako dobro znaju, kao i mladi
koji dolaze i tek otkrivaju taj svijet – kaže Zimonić.
Novi je direktor jako zadovoljan prošlogodišnjim dugometražnim
festivalom i smatra da nema potrebe spajati dva festivala u jedan.
Razlog tome je činjenica što dugometražni crtani filmovi više nisu
namijenjeni samo tržištu nego se pojavljuju i izvrsni autorski filmovi.
Filmovi iz 57 zemalja
Ove je godine na adresu zagrebačkog Animafesta pristiglo čak 1336
filmova iz 57 zemalja, a tročlanoj selekcijskoj komisiji nije bilo
druge nego sjesti i gledati. Jedan od članova komisije, poznati
hrvatski autor animiranih filmova i stripova Dušan Gačić, podijelio je
s nama svoje impresije: – Prvo što mi je palo u oči bio je sadržaj koji
odabiru autori iz cijelog svijeta: prevladavaju paranoja, depresija i
otuđenje. U sedam dana nasmijali smo se samo dva-tri puta. S druge
strane je oprečni svijet sjajnih ruskih bajki, u koje je uložen golem
novac i trud – kaže Gačić, hvaleći kompozicije i ideje ruskih
animiranih filmova.
– Filmovi s Dalekog istoka primjetno su duži od ostalih, okrenuti
komercijalnoj svrsi. Dobro su napravljeni, ali smatram da kreativno
nisu na visokoj razini – komentira Gačić. Bilo je gotovo nepotrebno
pitati koriste li se autori računalnim tehnikama. Međutim, i u tom su
području nastale nijanse prepoznatljivosti među autorima.
Tehnika za novo doba
– Netko računalo koristi s mjerom, a većina se potpuno prepusti
mogućnostima tehnologije te obrada postaje važnija od same priče –
ističe Gačić. Navodi Matiju Pisačića kao autora koji je u svojoj
likovnosti kompjutorske tehnike sveo na najmanju mjeru. Krešimir
Zimonić je, osvrćući se na pogledane filmove, primijetio da se
kompjutorskim temama autori sve više približavaju realizmu.
– U velikom broju filmova uočljivi su slični motivi. Primijetio sam
npr. da se pojavljuju likovi riba, jutarnje mokrenje u školjku – priča
Gačić, dodajući da su neki filmovi iznenađivali sve članove komisije: –
Pucali smo od smijeha kad smo gledali mađarski film “KJFG No.5”, a
najviše nas je šokirao francuski “Skhizein” koji prikazuje napredovanje
psihičke bolesti. Stvarno ima snažnih filmova, koji se u pamćenje
vraćaju mjesecima – kaže Gačić.
Projekcije će se odražavati u kinima Europa, Central, Grič te u novom
Otvorenom kinu Gliptoteka, a Zimonić tvrdi da će se svaki film
pokazivati tri puta. Neće nedostajati ni zanimljivih performansa. Osim
filmova u glavnoj natjecateljskoj kategoriji, očekuje nas i studentsko
natjecanje, filmovi za djecu, namjenski te internetski filmovi.
Popratni programi “Moja Afrika”, “Žene u animaciji”, “Anima Docs”,
“Svjetski klasici” i mnogi drugi sigurno će pronaći svoju publiku, a
Animafest će još jednom obraniti svoj ugled.
Z... is for Zagreb